|
|
|
TENA NOVAK Zagreb, Hrvatska |
|
|
Ovaj multimedijalni sekstet (po potrebi oktet) nazvan je po članici sastava, violinistici Teni Novak, a nastao je početkom 2003. godine na pepelu nekoliko značajnih (i svojevremeno vrlo priznatih) hrvatskih underground postava (Kukuriku Street, Zvonko i gradski ured za kulturu, Zuman Patrne...). O tome koliko je rad sastava Tena Novak vrlo brzo zaživio, svjedoče brojni koncerti koji su održani u vrlo kratkom periodu od svega nekoliko mjeseci - u Splitu, Rijeci, Karlovcu, Bjelovaru, Buju, te naravno u Zagrebu... što se mora priznati rijetko koji novi sastav uspije ostvariti na samom početku djelovanja.
Njihov glazbeni stil je vrlo teško definirati kroz usku prizmu hrvatske (ili ex-YU) glazbene scene pošto se nešto slično još nije pojavilo, barem ne u Hrvatskoj. Kroz onu bogatiju prošlost tuzemne glazbene scene s vremena na vrijeme neki sličan prizvuk se mogao čuti u radovima Labaratorije zvuka, Boe, Lune, Pekinške patke (album "Strah od monotonije"), Katarine II, Leba i soli, Kozmetike, Rex Ilusiva, Videosexa, pa čak i Haustora (kompozicije "Lice", "Crni žbir", "Tajni grad"...), Idola, Laibacha, Borghesie, Rodericka... No, sve ove poredbe ne treba nikako uzimati previše ozbiljno kao svojevrsne paralele jer su svi oni uzimali "ponešto slično" u svojem zvuku za glazbenu gradaciju. Pogledate li pažljivo navedene izvođače, svi su oni mahom različiti, no spaja ih nekoliko zajedničkih bliskosti - elektronika, eksperiment, improvizacija, osebujne boje sintesajzera i klavijatura, efekti, minimalizam, hipnotička dubina zvukova, psihodelija (blaga ili duboka), te velika želja za ostvarenjem što boljeg artističkog koncepta. Također, svi oni su između svojih favorita u rocku, sympho-rocku, punku, new waveu, jazz-rocku, funku... slušali i otprilike zajednički dio tadašnje glazbene underground scene - kraut rock, gothic, psihodeliju, ambijentalnu i elektronsku glazbu..., tako da su mnoge, naoko nespojive glazbene konotacije u njihovim radovima dobile vrlo sličan prizvuk.
Dakako, ne treba banalizirati odavno prohujala vremena s ovovjekovnim radom Tene Novak, no mnogi segmenti njihove glazbe podsjetiti će ipak na određene paralele s primjerice imenima kao što su Pink Floyd, Van Der Graaf Generator, Philip Glass, Can, Kraftwerk (rana eksperimentalna faza), Neu, Yes, Genesis (s Gabrielom), Brian Eno, Suicide, David Bowie (elektronska faza), Ultravox, Joy Division, PIL (psihodelična faza), Crime And The City Solution, Tuxedo Moon, Laurie Anderson, David Sylvian, Cocteau Twins, Dead Can Dance, This Mortal Coil... Sve ove poredbe je vrlo važno detaljizirati kako bi se što bolje i jasnije mogao prikazati vrlo sofisticirani stil samog sastava koji je očito vrlo dobro upućen u glazbene tokove od pojave avangarde, elektro - akustike i rocka, sve do post moderne, post-rocka, trip-hopa, world-musica, te još niza različitih, uglavnom novijih glazbenih stilova. Stoga je i sam stil Tene Novak izuzetno vješt spoj svega i svačega...
|
Sam sastav glazbenika djeluje u okruženju električne violine (Tena Novak), bas gitare (Krešimir Pauk), električne gitare (Hrvoje Radnić), klavijatura i samplera (Hrvoje Nikšić), bubnjeva (Igor Pauk), te specijalnih zvučnih efekata (Mario Kovač), dok je onaj multimedijalni dio rada vizualni prikaz na ekranu, odnosno platnu prilikom nastupa uživo (Marko Čaklović i Nenad Sebastijan Vukušić). Njihov zajednički rad kao sastava se ispočetka temeljio isključivo na improvizacijama i dugotrajnim probama na kojima su s vremenom iskristalizirali određene finese koje su kasnije uobličene u izuzetne glazbene aranžmane. Premda sve skupa nema ništa osobito što bi mirisalo na komercijalni prizvuk, pojedini trenuci njihovih kompozicija podsjetiti će na neke momente koji su primjerice sastavni dio mnogih ovovjekovnih popularnih (a prema tome i komercijalnih) imena kao što su izvođači u rasponu od Neil Younga, Steely Dan, Van Morrissona, Stinga, Nick Cavea, Massive Attack, Tindersticks... sve do Tar Water, Arab Strap, Stereolab, Thiervery Corporation, Mogwai, Explosions In The Sky ili pak Nova, Šumski, Lunar i Peach Pit koji su isuviše daleko od pojma "komercijala". Zbog toga je glazbenu fuziju Tene Novak vrlo teško očekivati na programima radio stanica ili u setu uobičajenog DJ programa koji se temelji prvenstveno na emitiranju one glazbe koja ima povoljan feedback. No, to sve ne znači da je njihova glazba neprikladna ili nepovoljna, dapače, ona je veoma mirna, usporena i lagana poput «usporenog metabolizma», što mnoge glazbene konzumente odmah u samom startu odbija na račun stilske mirnoće i finoće.
Stoga, glazbenom izrazu Tene Novak treba prilaziti s one strane glazbe koja umiruje nervne stanice, te istovremeno usmjeruje rad osjetila prema finoći i mnogim pozitivnim osjećajima koje ljudsko biće ima. Kao i svaka velika umjetnost, i glazba Tene Novak doživljava i doživjeti će brojne negativne kritike na račun patetike, dosade, prekomjerenog zanosa i vlastite samodopadnosti prilikom same izvedbe, no najveći adut koji sastav ima leži upravo u spomenutim segmentima - patetika, dosada, zanos, sjeta, samodopadnost, ali i u veličanstvenoj prezentaciji tih emocija. Mnogi umjetnici su kroz svoje radove prezentirali emocije koje je sukladno s vremenom velika većina ljudske populacije pokušavala sustavno anulirati iz svojih života, npr. dosadu. Nikada mi nije bila jasna kritika Darka Glavana povodom izlaska albuma Pekinške patke "Strah od monotonije", 1981. godine, kada je napisao da taj album treba izbjegavati jer je strahota od dosade i monotonije (a niti sam nije znao što bi o njemu rekao, te je nakon dvadesetak godina povukao mnoge svoje nekadašnje izjave na račun mnogih novovalnih imena o kojima nije imao baš najbolje mišljenje jer su u međuvremenu mnogi prerasli u kult imena dostojna poštovanja). Zašto bi dosada trebala uvijek biti dosadna? Ili monotonija monotona? Ili apatija apatična? Štoviše, Tena Novak govori upravo o ovim "svakodnevnim" emocijama žargonom koji je stavljen na račun tema koje su snimljene na demo materijalu jednostavnog naslova "Press info - Tena Novak" na kojem se nalazi sedam kompozicija uglavnom instrumentalnog karaktera.
|
|
To su instrumentalni komadi koji traju od 5 do 15 minuta, te su već u samom tajmingu posve neprikladni da primirišu status nečega što bi moglo postati hit. Glazbeni izraz je osebujan, profinjen, specifičan i jedinstven za ove krajeve jer se nitko nije usudio dirnuti u ono glazbeno područje rock / pop-glazbe koja govori posve laganim tonom a da nije sentiš, zabavnjak ili pretjerani zvučni kolaps koji bi zvučao poput noćne more. Njihovu glazbu je najjednostavnije opisati onako kao što je sam Nikša rekao: "...pokušavamo napraviti organsku ambijentalnu psihodeliju sa snažnom metronomskom ritam sekcijom uz namjerno korištenje himničnih slavenskih melodija podneblja iz kojeg dolazimo." Posebnost njihovog stila su vješte melodijske improvizacije uobličene kroz različite glazbene aspekte - minimalizam, poliritmija, disharmonija, zvučna dualizacija, ritmika...
Najupečatljiviji komadi njihovog demo materijala su izuzetno vješta kompozicija "Magla" koja se razvija iz posve tihog komada u frenetično brzi instrumentalni dio gdje osnovu melodije drži violina, da bi na kraju cijele priče koja traje 8 minuta sve završilo sa riječima (samplovima iz neznam kojeg domaćeg filma ili možda kazališne predstave?!) "...zašto borben i lažno?", onda odlična "Slijepa ulica" koja će prisjetiti na mnoge kvalitetne (pa čak i ružne) osjećaje, zatim odlična "Speleologija" koja uz plesni ritam ima osobitu laganu dionicu u kojoj važnu ulogu igra sintesajter, različiti zvučni efekti i posve slikovita završnica gdje su predočili ambijent spilje. Također, dobar dio materijala jest i "Clint Eastwood" (nema veze s Kawasaki 3P) koji počinje "uvrnutim" zvukovima surf gitare spageti-westerna da bi se na kraju pretvorila u vrlo neobičnu priču, a isto valja napomenuti i uvodni dio CD-a, pjesmu "Indijanska" gdje se stapaju neke od najfinijih referenci ambijentalnih radova Brian Enoa (poput onih sa albuma "On land" ili "Apollo") sa vrlo brzim završetkom koji će prije svega biti bliskiji onim frenetičnim završecima Canovaca nego li nekakvim post-rockerima.
Dio ovog demo materijala je snimljen uživo u studiju HRT za potrebe određene radio drame 3. programa Radio Zagreba, a ostatak materijala je snimljen uživo u običnoj sobi i ne zvuči ništa lošije. Sve skupa, Tena Novak je fantastičan sastav kojeg samo treba slušati, slušati i slušati... To je zvijezdana grupa ljudi koja pravi izuzetno kvalitetnu glazbu za slušanje.
Uz njih, cijeli život izgleda onako kako mora izgledati. Hvala Bogu što postoje ovakvi artisti na hrvatskoj sceni!
| |
|
Reklamno mjesto 5
Reklamno mjesto 6
Reklamno mjesto 7
Reklamno mjesto 8
Reklamno mjesto 9
Hosting sponzor:
|