U Siscia jazz klubu 10.07.2009. godine je otvoren 4. Siscia open jazz & blues festival. Gospodin Matošević ga je već i najavio na stranicama barikada.com.

Kako već dugo pratim rad ovog kluba i često sam pisao o njegovu značenju za hrvatsku jazz glazbu; kao i o Damiru Kukuruzoviću, iznimnom gipsy swing gitaristi, vlasniku kluba i baštiniku Djanga Reinhardta na ovim prostorima... to mi je pripala čast da s nekoliko rečenica otvorim ovaj festival. Iskoristio sam tu zgodu kako bih iznova naglasio da se i u ovim recesijskim vremenima može dobro raditi i stvarati glazba i festival međunarodnog karaktera.

Dokaz je i gost večeri, Adrian Byron Burns, blues izvođač zamamne biografije, gotovo hodajuća blues ikona. Uz pratnju Telefon Blues Banda svirao je više nego inspiriran atmosferom u klubu (koju mi je, u kasnijem razgovoru, opisao kao nevjerojatnu i posebnu)!

Čovjek je to velikog stasa (gotovo da je to predstavljalo problem za silne fotografe!), ali još jačeg glasa. Njegov blues bas vokal ide toliko duboko da od razglasa u klubu traži dodatni angažman. Boja glasa i virtuozno sviranje gitare, u maniri klasičnih blues majstora poput B. B. Kinga ili Johnyja Lee Hookera (a neke njihove standarde je i izvodio ove večeri!), uz doista iskren, nebleferski odnos prema publici i glazbi - dali su nam spoznati zašto je blues još uvijek toliko inrtigantan.

Koncert su započeli sjajni "Telefonci", predvođeni Vedranom Božićem, gitaristom o kojemu se sve zna. Nakon nekoliko standarda, Adrian je izašao i vrlo prisnim odnosom, duhovitim dosjetkama (od šala glede robovlasništva i plaćanja poreza, do Busha i Obame...) i oceanskom dubinom glasa "odprašio" blues standarde koje je publika prepoznala, podržala i pjevala s njim.

Iznimno je vješt i u izvedbi s akustičnom gitarom, bez pratnje banda. Njegovo sviranje i pjevanje karakterizira izniman timing i boja tona koju postiže vrlo specifičnim trzanjem žica, kontrapunktima i sinkopama koje plijene. Taj urođeni, jazzisti bi rekli - groove ili imaš ili ne. Burns ga ima u velikim količinama.

Adrian Byron Burns

Gotovo dvosatna svirka prošla je zanimljivo, band i Burns su se dobro razumjeli. Raduje iznimna posjeta i mlađe publike (šteta što je kišno vrijeme preselilo koncert u sam klub, a trebalo je biti na otvorenom, te su mnogi ostali pred vratima kluba - nije bilo mjesta!), ali i onih generacija koje pamte vremena kad je glazba bila glazba, blues blues, a rijeka Kupa iznimno čista.

Kasno u noć, već kad se publika razišla, Adrian, zadovoljan ali i umoran, ipak je vrlo strpljivo razgovarao. Između ostalog prisjetio se i suradnje s Neilom Youngom, davne 1969. godine, pa s jednim B. B. Kingom, Robertom Crayem, Little Richardom... Nagrađivan je za uspješne izvedbe kako svojih kompozicija, tako i vrlo uspjelih interpretacija Hendrixovih, Stingovih, Lennonovih, Muddy Watersovih... i pjesama brojnih drugih osebujnih glazbenika.

Vrlo susretljiv u razgovoru, sklon zafrkanciji, na pitanje o uzorima i na koga se ugleda u sviranju, zbog "izgubljenosti u prijevodu" odgovara da dok svira uglavnom (u)GLEDA dame u publici. No, nakon šale priznaje i svije jazz uzore, poput Dukea Ellingtona, ali i onaj "klasični" blues kojemu i jazz glazba duguje.

Više nego sjajan početak 4. Sisicia open jazz & blues festivala. Slijede novi koncerti (popis glazbenika i ove godine je reprezentativan, s velikim finalem, 26.07.2009. godine u kojem će s Damirovim Gipsy Swing Quintetom nastupiti i jedan od najznačajnijih svjetskih harmonikaša, Francuz Ludovic Beier!)... i nekoliko tjedana koje ćemo provesti uz Kupu, ispred kluba (vjerujući da će kišni dani proći!).

Adrian Byron Burns i Dinko Husadžić Sansky