U Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, u sklopu značajnog 18. Međunarodnog
riječkog festivala jazz glazbe "Jazz Time 2009", nastupila su vrhunska hrvatska
i inozemna jazz imena. Festival je to lijepe tradicije i iznimnog značenja
na našem jazz zemljovidu, jedan od onih koji zahvaljujući entuzijazmu i volji
upornih organizatora, opstaje i ide dalje.
U poplavi različitih glazbenih stilova, pravaca, moda i izričaja, ustrajati
na ovakvom višednevnom jazz događanju, čini se hrabrim, za neke i sizifovskim
poslom.
Živimo u vremenu kad je jazz postao, uvjetno rečeno, "elitistička" glazba (u
mnogim sredinama s malobrojnom publikom), a manje populistička (izuzev u
sredinama poput riječke, gdje je zaživio jedan ovakav jazz festival i gdje
"posljednji Mohikanci jazz svemira" ne polažu zastave u prašinu).
U svojoj iznimno zanimljivoj knjizi "Understanding Jazz: Ways To Listen",
Tom Piazza promišlja o današnjoj percepciji jazza i kako ga razumjeti i slušati.
Neke postavke iz jedne takve knjige, ljudi poput Herba Gellera i Roberta
Magrisa provode u praksi, postajući tako najbolji tumači i veleposlanici
jednog od najljepših i najintrigantnijih proizvoda ljudskog duha - jazz
glazbe!
I kao što Piazza kaže u svojoj knjizi: "Jazz u prvom redu treba osjetiti!",
ovaj je Quintet pružio nenedoknadiv osjećaj istinskog jazza, uživo, oči u
oči! I više nego dobro smo osjetili te glazbene poruke.
Herb Geller, alto saksofonista, rođen je 1928. godine u Los Angelesu, rodnom
gradu West Coast Jazza. Već je dječarac s ozbiljnim glazbenim aspiracijama
u doba kad be-bop stavlja sve ostalo u drugi plan, dok Gillespie i Coltrane
raskošno razbacuju "plahte" tonova, dok Miles škrtari pazeći na svaki ton,
dok hard-bop rastura newyorškim klubovima u 52. ulici... West Coast će biti
specifičan odgovor, stvarajući imena poput Gerryja Mulligana, Stana Getza,
Cheta Bakera, Davea Brubecka, Paula Desmonda, Bennyja Cartera... naravno,
tom popisu velikana pripada i Herb Geller.
Impresivna je ta lista jazz likova s kojima je svirao, a učio je zbilja od
velikih - Charlija Parkera, Bennyja Cartera, a jedno vrijeme svira i s violinistom
Joem Venutijem.
Kad jazzista takvog pedigrea uđe u dvoranu HKD-a, onda, kako
rekoh mojem audiofilskom prijatelju Edisonu, čak i ne mora svirati - dostatno
ga je vidjeti i dah i
duh jednog vremena kojemu se mi jazzoljupci bez zadrške divimo - dah i duh
Jazza Zapadne obale, uplovi poput ogromna tankera u riječku luku, "pomete"
sve pred sobom, izazove tsunami zvuka, i pokaže zašto je jazz ono što jeste.
Čovjek u Herbovim godinama, ali još uvijek britkog i svježeg tona, iznimno
liričnog (gotovo da bi ga se dalo usporediti s trubačkim zvukom jednog Cheta
Bakera, onog sjajnog romantičara West Coasta, ili, možda još bolje, sa zvukom
saksofonističkih majstora poput Stana Getza ili Arta Pappera, u rijetkim
trenucima kada Papper nije bio u zatvoru San Quentin zbog droge i poročna
života!), predstavlja
ikonu jazz glazbe, ali svira kao da je na nekoj audiciji o kojoj mu život
ovisi. Nema kalkuliranja.
Herb ima idealnog sugovornika u Robertu Magrisu, koji negdje 2003. osniva
Roberto Magris Europlane Orchestra, čijim europskim zasadama Herb Geller
daje onaj
američki jazzistički začin.
I Magris je glazbenik impresivne biografije, a zajednički CD s Gellerom, "Il
Bello del Jazz" putovnica je u svjetski vrh.
Bubnjar Enzo Carpentieri sinergijski ide uz kontrabasista Nikolu Matošića,
čije lice ovevečeri nije skrivalo glazbeni užitak. Matošić godinama vodi
večeri jazza u Jazz klubu "Gajo", u Ljubljani, iza sebe ima zapaženu turneju
po Finskoj,
s Petrom Miheličem. Zanimljiva je i suradnja s meni osobno dragim Zoranom
Predinom.
A peti član večerašnjeg orkestra? Riječanin Denis Razumović Razz, dvostruki
nositelj nagrade "Status", za 2003. i 2008. godinu, autor iznimnog albuma
"In Umbra", pokretač niza jazz projekata, festivala, suradnji, koncerata...
nije bio
samo drugi alto saksofonist u Quintetu, bio je, najmanje rečeno - jednakopravni
saksofonista.
Veličina Herba Gellera je u sposobnosti da s mlađim naraštajem ostvari
komunikaciju koja daje odličan rezultat. Razz je dobio od Herba ponudu
koja se ne odbija
- a to je mogućnost da odsvira jedan od najkvalitetnijih koncerata
u karijeri. Opće je mišljenje, u razgovorima poslije koncerta, da je Razz
bio ravnopravan
suigrač, ništa manje intrigantnog tona, ali i naš skromni dečko, spreman
učiti od najvećih. Kako mi reče prijatelj, riječki gitarist Spartako
Črnjarić, dok
smo se lagano kotrljali prema nedalekom riječkom jazz klubu "Tunel",
ovo
što je Razumović napravio s Gellerom - pa to je vrh!
Dvorana HKD-a na Sušaku, gotovo u potpunosti ispunjena zahvalnom publikom,
znala je to nagraditi. Uz standarde koje su svirali, tu je i Gellerova
skladba "Celebrating Bird", pa Carterova skladba na temu kultnog
filma Key Largo,
uz još dvije skladbe koje Geller svira u čast velikog Bennyja Cartera
"Summer Serenade" i "Lonely Woman"; tu je nezaobilazna Parkerova
"Confirmation", gdje
mi se čini da je Razz čak nadsvirao Herba... i na kraju, bis s Jobimovim
hispanoameričkim
ugođajem u odličnoj skladbi "Zingaro".
Ovakvi koncerti mijenjaju neke poglede, učvršćuju neke stavove i
razmišljanja, daju začin u glavno jelo na jelovniku jazz kuhinje.
Jedina im je mana
- premalo ih je! Rijetki su. Ali ipak se dogode.