Dopadljiv i strastven smooth-jazz i soul
Poput mnogobrojnih pripadnika generacije koja je glazbu ozbiljnije počela
slušati sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća i ja sam bio zaluđen
tadašnjim novim trendovima - progresivnim rockom, fusionom i glazbom koju
je promovirala ECM produkcija. Značajanu ulogu u formiranju takvog ukusa
odigralo je okružje u kojem sam odrastao - novozagrebačko naselje Trnsko
koje je bilo poznato po osobama što su dale značajan doprinos u razvoju zagrebačke
i hrvatske glazbe. Između ostalih, ponosili smo se rock i flamenko gitaristom
Tomislavom Tenšekom - Snoopyjem, mojim prvim glazbenim guruom. Značajan događaj
u mojem glazbenom sazrijevanju odigrao se kad su Snoopy i klavijaturist Stanko
Juzbašić, poslije poznatiji kao kazališni skladatelj, dramaturg i glumac,
jednom zakucali na moja vrata - "Čuj mali, ti slušaš jazz. Preslušaj ove
dvije ploče!" Turnuli su mi u ruke dvostruke albume Milesa Davisa, "Bitches
Brew" i "Live-Evil", i nestali. Nakon snimanja prvog od spomenutih albuma,
Joe Zawinul i Wayne Shorter odvojili su se od Milesa i utemeljili kultnu
fusion skupinu Weather Report koja je svoj vrhunac dostigla sredinom sedamdesetih
dolaskom Jacoa Pastoriusa, prema mišljenju mnogih glazbenih znalaca najboljeg
bas gitarista svih vremena.
|
|
|
Zagrebački Jaco
Kao malca koji je apsolvirao fusion,
Snoopy me jednog dana pozvao u čuveni KSET na nastup skupine Obećanje proljeća
u kojoj je, u jednoj od kombinacija,
svirao
s Juzbašićem, bubnjarom Draženom Šolcom, poslije dugogodišnjim članom Parnog
valjka, te bas gitaristom Dudom Vorihom. Već na tom prvom koncertu bilo mi
je jasno zašto Voriha zovu "Zagrebački Jaco" i klanjaju mu se. Nakon toga,
više nas ništa nije moglo iznenaditi, pa niti njegova spremnost da zasvira
s legendarnim
bas gitaristom Stanleyem Clarkeom na velikanovu nastupu u tadašnjem Radničkom
sveučilištu "Moša Pijade".
Odjednom, Vorih se izgubio. Čuli smo da je "vani", da svira sa zvijezdama,
u poznatim klubovima.
Vrativši se u Hrvatsku odmah se aktivirao na našoj sceni kao bas gitarist
i kontrabasist, počeo dobivati pozive za nastupe u raznim klubovima, pa je
tako
uvijek dobrodošao i u "B.P. Clubu" u kojem sviraju samo "odabrani", a legendarni
Boško Petrović, kao gost, svira na jednom od tri albuma što ih je Vorih s
vlastitom skupinom snimio krajem 1990-ih i početkom 2000-ih.
"Odlučio sam studirati kontrabas", rekao mi je Vorih jednom prigodom
na moje veliko iznenađenje. "Zašto; kako", pitao sam ga ne vjerujuću da je
to
moguće
ostvariti. Zašto se usavršavati kad je ionako već davno postigao zavidnu
tehniku? Kako uz sve te probe, koncerte i snimanja pronaći vremena i snage
za taj dodatni
napor. No jasna vizija, cilj koji je postavio pred sebe i upornost bili su
dovoljni da to i ostvari - da šest godina srednje glazbene škole savlada
u samo tri godine, te istodobno sa završnim razredom srednje upiše studij
kontrabasa
u Klagenfurtu.
Producent svjetske klase
U međuvremenu, njegova je glazba doživjela promjene. Za razliku od prethodnih
albuma koji su bliži mainstream jazzu, glazba ona ovom donosi spoj raznih
stilova zasnovan na iskustvima što ih je Vorih stjecao u tridesetogodišnjoj
karijeri.
Stav prema glazbi nedvosmisleno iskazuje autobiografskim tekstom pjesme "Young
Lions" izravno se pozivajući na razdoblje u kojem je glazbeno stasao i događaje
koji su utjecali na njegovo poimanje glazbe, primjerice na jazz, sambu, bossa
novu, Antonia Carlosa Jobima, Ellu Fitzgerald i Franka Sinatru, Milesa Davisa
i njegov album "Bitches Brew", basiste Stanleya Clarkea i Jacoa Pastorousa...
Svi ti utjecaji objedinjeni su u izvedbama dopadljiva i široj publici prihvatliva
smooth-jazza i soula.
U ostvarivanju tih zamisli i postava njegova sastava doživjela je promjene.
New Tribe su ovom prigodom uz Voriha sačinjavali tenor saksofonist Mario
Bočić, klavijaturis Jurica Leikauff, gitarist Davor Čivrak i bubnjar Marko
Rabatić,
a kao gosti su im se pridružili pjevači Maja Grgić (Joe & Maja
Kolektiff)
i Mario Hernandez (Cubismo), trubač Davor Križić (Big band HRT-a, Boilers
Quartet) i udaraljkaš Mladen Ilić - Mlacka (Cubismo).
Dok je na prethodnim albumima pjevao vokalize i po nekoliko vokalnih skladbi,
Vorih se na ovom u potpunosti predstavlja i pjevačem, kao i vrhunskim bas
gitaristom, ali i skladateljem, autorom glazbe, te tekstova za petnaest
od devetnaest skladbi
na CD-u (četiri su instrumentali). Jedine skladbe koje ne potpisuje su
"Eso Es Lo Que Hay" jazz i afro-cuban trubača Artura Sandovala, "Asim Nao
Da"
brazilske autorice Regine Werneck i "At First Sight" brazilske jazz i bossa
nova klaviristice
i pjevačice Eliane Elias. Kao i u izvedbama tih djela i u vlastitima, Vorih,
uz zaluđenost fusionom, iskazuje i fascinaciju latino američkom i brazilskom
glazbom koja traje od početka njegove karijere. Kao zreo glazbenik u prvi
plan ne stavlja bas gitaru nego glazbu, a kao producent albuma pokazuje
da jako
dobro zna kako se taj posao obavlja na svjetskoj razini.
Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 10.05.2009.)
(Fotografije
- Dubravko Vorih, snimio: Davor
Hrvoj)