Glazba je refleksija života

Svestrani hrvatski jazz i world music gitarist i skladatelj, Ratko Zjača, koji godinama živi i djeluje u Roterdamu, poznat je po suradnjama s velikim zvijezdama svjetskoga jazza poput Rona Cartera, Garyja Peacocka, Jimmyja Cobba i Adama Nussbauma. U novije doba najčešće nastupa sa skupinom što ju vodi s čuvenim kontrabasistom Miroslavom Vitousom, članom prve postave kultne skupine Weather Report. U međuvremenu, snimio je novi kompakt disk koji je promovirao 27. travnja 2009. godine u dvorani Hrvatskog društva skladatelja. Tom prigodom priopćeno je da će album biti distribuiran u više od dvadeset zemalja Europe, SAD-a, Azije i Australije, među ostalima i u Hrvatskoj preko Aquarius Recordsa.

Poput prethodnih albuma: "A Day In Manhattan", koji je snimio u suradnji s kontrabasistom Reggiem Workmanom i bubnjarom Alom Fosterom, te "Crossing The Border" sa svojim stalnim suradnikom, saksofonistom Stanislavom Mitrovićem, kontrabasistom Johnom Patituccijem i Fosterom, snimio je novi album, također s legendarnim jazzistima. Uz njega i Mitrovića na snimanju su sudjelovali Patitucci, te bubnjar Steve Gadd i u nekoliko izvedbi trubač Randy Brecker.

Opuštenost i prirodnost
U razgovoru što smo ga vodili prigodom objavljivanja albuma "Continental Talk" Zjača je rekao: "Saksofonist Stan Mitrović i ja imamo zajednički kvartet i jako se dobro dobro poznajemo. Sviramo zajedno već osamnaest godina tijekom kojih smo održali jako puno koncerata. Uz Patitucciea s kojim sam snimio prošli album, želio sam snimati i sa Steveom Gaddom kojeg obožavam. Godinama sam slušao razne njegove projekte, a posebice me se dojmilo njegovo sviranje u triju Michela Petruccianija. Znao sam da će ta kombinacija dobro funkcionirati jer Patitucci i Gadd vole zajedno svirati. Randyja Breckera sam pozvao da odsvira nekoliko skladbi nakon što smo prošle godine na obostrano zadovoljstvo zajedno svirali."

U nastojanju da ostvare vrhunsku snimku, album "Continental Talk" snimili su u čuvenom njujorškom studiju Avatar u kojem su snimali slavni glazbenici, između ostalih Dave Brubeck i Norah Jones, i gdje su u zadnjih dvadeset godina snimljene neke od najpoznatijih jazz ploča, primjerice zadnji album Herbiea Hancocka koji je proglašen pločom godine. O snimanju u tom nadahnjujećem prostoru Zjača je rekao: "Atmosfera na snimanju bila je fantastična u smislu opuštenosti i potpune prirodnosti. Ne sjećam se da sam ikad lakše snimio album. Na kraju snimanja nisam bio umoran već potpuno svjež - i tjelesno i mentalno. Brecker, Patitucci i Gadd su još uvijek u top formi i žive za glazbu. Zvuče kao da imaju dvadeset godina manje, a naravno, sada imaju dubinu koja se steće tek nakon mnogih kilometara svirki. Poput ostalih mojih albuma i ovaj je snimljen gotovo bez probe, uživo u studiju. U jednom danu snimili smo sedamdeset i četiri minute glazbe. Gotovo sve izvedbe snimljene su od prve, jer kada se radi s ovakvim top sviračima drugo se niti ne očekuje."

Dojmovi s putovanja
Glazba na ovom albumu odaje Zjačinu interpretativnu i skladateljsku zrelost. Ne osjeća se ego niti jedne od zvijezda, u prvom planu nije niti gitara nego nepretenciozne zajedničke izvedbe skupine glazbenika koji sviraju glazbu koju vole što je rezultiralo spontanom i iskrenom svirkom. Od dvanaest skladbi koliko ih je uvršteno na album devet ih je napisao Zjača, a tri Mitrović. O svom pristupu skladanju, posebice o djelima što ih je stvarao za ovaj album Zjača je rekao: "Pripreme za snimanje ovog CD-a trajale su osam mjeseci. Kad sam pisao glazbu mislio sam na glazbenike koji će svirati na snimanju. Ne želim raditi album kao vođa koji koristi glazbenike kao jazz robove već nastojim postići glazbu ansambla. Takve sam ploče uvijek volio slušati. Miles Davis je najbolji primjer. Velik sam ljubitelj kontrasta što je karakteristično za ovaj album, iako sam nastojao da sve skladbe imaju organsku povezanost. Sve se svodi na grupni zvuk tako da je bitna atmosfera koju band može ostvariti, a ne solističke sposobnosti pojedinaca. Sola su kraća i više se pažnje posvećuje grupnoj interakciji. Za mene je glazba jezik, grupna dinamika i komunikacija. Takve projekte i sam najvise volim slušati. Naravno da je na moje skladanje utjecalo mnogo toga što mi se u zadnjih godinu dana dogodilo u privatnom životu, između ostalog utisci s putovanja po Europi, Americi, Aziji i Australiji, jer glazba je refleksija života. Ako imaš dosadan život imat ćeš i dosadnu glazbu. O čemu drugom da pišem? Produkcija je američka jer volim taj zvuk, ali nastojao sam inkorporirati utjecaje europske glazbene sredine iz koje sam dolazim i koju također volim, koja je dio mene."

(Davor Hrvoj: Preuzeto iz Novog lista od 3. svibnja 2009.)
(Fotka: Ratko Zjača, snimio: Davor Hrvoj)