František Uhlir / Darko Jurković / Jaromir Helešic
Umjetnost koja razotkriva karakter

Na završnoj večeri ovogodišnje Proljetne revije jazza, što će se u organizaciji Jazz kluba Zagreb HDS-a i KD "Vatroslava Lisinskog" održati od 29. ožujka 2009. do 1. travnja 2009. godine, u Maloj dvorani KD "Vatroslava Lisinskog", u programu posvećenom "Liburnijskom jazz krugu", nastupit će Denis Razz Quartet i Darko Jurković Trio. Tom prigodom gitarist i skladatelj Jurković nastupit će uz kontrabasista Henryja Radanovića i bubnjara Krunu Levačića, s kojima je snimio glazbu za svoj budući CD. Radi se o karakterističnoj trio svirci s naglaskom na improvizacijama, te o nešto više aranžiranim skladbama koje Jurković izvodi solo.

Istodobno s pripremama za taj koncert, Jurković promovira novi album, "Maybe Later", što ga je snimio u velikom studiju "Radio Praga" u kojem inače snimaju vrhunski filharmonijski orkestri. Ostvario ga je sa svojim stalnim, međunarodnim triom u kojem svira s poznatim češkim jazz glazbenicima, kontrabasistom Františekom Uhlirom i bubnjarom Jaromirom Helešicom. "Do te suradnje je došlo 1998. godine, nakon što je talijanski klavirist Roberto Magris bio pozvan da nastupi na riječkom 'Jazz Timeu'", rekao je Jurković u razgovoru što smo ga vodili povodom njegova iznimnno uspješnog početka 2009. godine. "Tada je Magris čuo moj koncert i odlučio oformiti Europlane, orkestar sastavljen od osam glazbenika iz zemalja srednje Europe: Italije, Austrije, Njemačke, Češke, Hrvatske i Slovenije. U tom sam ansamblu upoznao basista Uhlira s kojim i danas najviše sviram i to u triju u kojem je i bubnjar Helešic. Do sad smo nastupili u Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Švicarskoj, Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj i Turskoj. Budući da su ti koncerti uvijek bili jako uspješni, svake godine iznova nastupamo zajedno. Početkom ožujka odlazimo na novu turneju po brojnim zemljema srednje Europe".

Kao i na dosadašnje albume Tria, i na ovaj su, uz standarde i Uhlirove skladbe, uvrstili nekoliko Jurkovićevih djela. Ovom prigodom su to: "Try Again", "Blues For Franta" i "3/4". - "Uhlir i ja pridonosimo i kao autori, no nama to nije bitno. Naime, uvijek imamo isti pristup, bez obzira radilo se o autorskim skladbama ili standardima. Danas je puno teže svirati standarde jer postoje reference, puno je toga snimljeno i teško je izbjeći oponašanje, a autorsku skladbu lakše uspijemo prilagoditi sebi. Pravi umjetnik mora interpretirati standard na svoj način ne zanemarujući kvaliteteu. Mora imati svoj izraz a da estetika bude na razini."

Estetika Jurkovićeve svirke i njegovih skladbi uvijek je bila na visokoj razini, pa tako i na ovom albumu, ostvarenom mainstream pristupom s predivnim lirskim solima. U češkim je glazbenicima Jurković pronašao srodne duše, glazbenike koji ne trpe agresivnost, koji duboko vjeruju u umjetnost, ljepotu, ljubav i prijateljstvo, te spomenute osobine uspješno promoviraju kroz svoju glazbu. Na jednoj je web stranici zapisano: "Na svijetu su samo dvojica gitarista koji tako izuzetno sviraju two hands tapping tehnikom. Jedan je Stanley Jordan iz SAD-a, a drugi, rođen u Rijeci (Fiume), Hrvatska, Darko Jurković." No, za Jurkovića je tehnika tek sredstvo kojim izražava emocije i životna iskustva, kroz koje kreira umjetnost što razotkriva njegovu skromnost, nenametljivost, dobrotu, ljubav prema ljudima i prirodi, divljenje prema moru i kontemplativan duh.

Iako je predstavnik hrvatske kulture u svijetu, od početka karijere do današnjih dana, Darku Jurkoviću, osim grad Rijeka, nikad nitko nije pomogao u promociji njegove glazbe, pa niti naše Ministarstvo čija je to zadaća. No, uvijek samozatajan, zbog čega ne svira dovoljno u svojoj zemlji gdje je nasilnost i laktarenje jedan od najvažnijih preduvjeta za postizanje uspjeha, naš magistar jazz gitare, Jurković je prepoznat u međunarodnim razmjerima, o čemu svjedoče i dva novija diskografska izdanja. Na kompilacijski CD s izborm glazbenika koji su nastupili na Jazz In'it-u - disribuiran uz jedan od najznačajnih europskih jazz magazima Musica Jazz - objavljen povodom 20. godišnjice festivala, uvrštena je njegova solo izvedba standarda "Georgia On My Mind" iz 1996., dok je još bio student na viskoj školi za jazz u Grazu i takav se uspjeh činio poput nemoguće misije. (Nakon solo nastupa na tom je festivalu svirao i kao član Mitteleuropa Ensemblea.) Od nebrojenih slavnih jazzista koji su tijekom tog razdoblja svirali na festivalu, upravo je Jurković uvršten uz bok slavnim europskim i američkim glazbenicima i skupinama, među ostalim Carli Bley, Staveu Lacieu, Malu Waldronu, Enricu Ravi i Johnu Surmanu.

Objavljen je i CD "Il Bello Del Jazz" na kojem Jurković svira kao član skupine Roberto Magris Europlane, kojoj se kao gost pridružio slavni osamdesetogodišnji Herb Geller, jedan od najznačajnijih saksofonista koji su još tijekom pedesetih djelovali na zapadnoj obali SAD-a. O toj suradnji Jurković je rekao: "Svirati s Gellerom donijelo mi je veliko iskustvo, jer on je jedan glazbenika koji su kreirali nove smjernice u jazz glazbi. Od njega sam učio o čistoći tona i fraza, te vještini improviziranja u različitim stilovima."

Jurković je odlično naučio lekciju - uvjerite se u to 1. travnja 2009. godine na koncertu u "Lisinskom".

(Objavljeno u "Novom listu" od 01.03.2009.)
(Fotografiju - Darko Jurković Charlie - snimio: Davor Hrvoj)