Barikada - World Of Music

Barikada - World Of Music - Interviews

VEDRAN ČIČAK
Interviewer: Dragutin Matošević

Vedran Čičak
Razgovarano u Tuzli, 27. augusta 2007. godine

Vedran Čičak: Pa, kao muzičar, naravno. Muzikom sam se počeo baviti daljnje ili bližnje, kako se uzme, 1992. godine u Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu "Napredak", u njegovom orkestru kojeg je tada vodio gospodin Vinko Dobrinjić. Muzika je ono što sam jedino u životu i radio, od nekog perioda sazrijevanja, od svoje četrnaeste godine, pa, evo, do danas, do moje 29. godine života. Dolazimo do činjenice da sam nekih petnaestak godina u muzici.

P: Tvoj osnovni instrument je tamburica i ne bih sada o tome kada si je prvi puta uzeo u ruke i zašto. Više bih o onome što je došlo poslije. Ako se izvrši neka gruba podjela tvog dosadašnjeg muzičkog puta njega karakteriše tvoj rad u Hrvatskom kulturno-umjetničkom gruštvu "Napredak", rad u tamburaškom bendu "Terzijan" i tvoje djelovanje u Tamburaškom orkestru Radio-televizije Bosne i Hercegovine. Zato te i molim da nam opišeš sve te faze ponaosob.

Vedran Čičak: Od 1992. godine sam pristupio "Napretku". Bio sam tada učenik osnovne škole i tu sam imao priliku po prvi puta sresti se sa "problematikom" nota i tu sam i zavolio muziku. Naš čika Vinko Dobrinjić, kako smo ga mi voljeli zvati od milja, radio je sa nama do 2002. godine kada se i razbolio. Od tada sam ja preuzeo taj orkestar. Rad sa čika Vinkom nikada nije bio baziran na odnosu profesor učenik, nego je on prema svima nama imao jedan prijateljski odnos. Tako da sa svih putovanja sa njim, kao i sa svih naših nastupa nosim najljepše uspomene. Radeći sa čika Vinkom počeo sam i da napredujem u smislu nekog solo svirača u bendu ili orkestru. Od njega sam naučio mnoge stare pjesme čije poznavanje mi i dan danas dobro dolazi u mom svakodnevnom radu, te pjesme sada aranžiram i izvodim u državnom orkestru. Isto tako bih spomenuo, za mene veoma bitnog kao učitelja, pokojnog Bracu Križana. Svirajući sa njim i sa njegovim bratom, Dodom, stekao sam jedno veliko sviračko iskustvo. Sve te stare pjesme kojima su me oni učili, danas se nemaju gdje ni čuti. To je muzika od četrdesetih godina prošlog stoljeća, pa na ovamo, koja se već smatra standardima tamburaške muzike.

P: U koji muzički žanr spada ta muzika i koje pjesme su činile vaš repertoar?

Vedran Čičak: To je uglavnom starogradska bosanska pjesma, kao i stargradske vojvođanske i srbijanske gradske pjesme, mađarske romanse koje su pjevali Zvonko Bogdan ili Predrag Cune Gojković, a tu bi se našla i po koja slavonska pjesma. Znači, više smo se bazirali na pjesmama koje su me učili naprijed pomenuti i koje su se u Tuzli pjevale u proteklom periodu.

Vedran Čičak: Da, sa čika Vinkom smo radili i dosta tog klasičnog repertoara.

Vedran Čičak: Naš orkestar je najviše nastupa imao širom Bosne i Hercegovine, a bilo ih je nešto i u inozemstvu. Od značajnijih putovanja i nagrada istakao bih dvije nagrade na osječkom festivalu "Paje Kolarića", jedan puta je to bila srebrena, a drugi puta brončana plaketa, imali smo značajne koncerte u Beču i u Mađarskoj i mnogi su se tada uvjerili da se na tamburi može izvoditi muzika raznih muzičkih pravaca - od klasike, evergreena, do narodne muzike sa područja Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije.

P: U Tuzli je, paralelno sa tamburaškim orkestrom "Napredak" djelovao i tamburaški orkestar gospodina Sakiba Mujezinovića. Koja je razlika bila između ta dva orkestra?

Vedran Čičak: Čika Sakib je također jedan veliki entuzijasta. U njegovom orkestru sam svirao jedan kraći vremenski period. Neku veliku razliku između ta dva orkestra ja ne bih mogao izdvojiti. Možda je jedina razlika bila u pristupu rada sa članovima orkestra između čika Vinka i čika Sakiba. Kako sam već rekao, čika Vinko je sa svima nama radio na drugarskoj bazi, a kod čika Sakiba je bila veća disciplina i mnogo više se i radilo.

P. Kako je grad Tuzla gledao na postojanje tamburaškog orkestra? Da li ste imali značaja od prigode do prigode ili ste imali stalnu podršku od čelnika ovog grada?

Vedran Čičak: Par godina sam bio i član Upravnog odbora "Napretka" i koliko sam vidio, mi nismo bili obuhvaćeni općinskim budžetom, nego ako smo bili ispred neke godišnjice, onda je rukovodstvo "Napretka" davalo ponude za umjetnički program i tako se financirao naš rad. Sličan metod je bio i prilikom naših nastupa na nekim likovnim kolonijama ili prilikom Božićnih koncerata. Činili smo napore, naravno, da se naš rad financira iz općinskog budžeta, ali u tome nismo uspjeli.

Vedran Čičak: Tako je. Taj orkestar danas više ne postoji. To koincidira sa mojim odlaskom na rad u Sarajevo, a bilo je tu i nekih drugih problema, a bit im je financijske prirode.

P: Zar nije bilo prirodne da se članovi vašeg, već nepostojećeg orkestra, uključe u rad Tamburaškog orkestra "Sloboda" kojeg vodi gospodin Sakib Mujezinović?

Vedran Čičak: Nekoliko njih i jeste prešlo u "Slobodu", ali ih je većina, ipak, napustila muziku. Neki su se zaposlili, neki osnovali svoje porodice, neki su napustili Tuzlu...

P: Dolazimo do priče o tamburaškoj grupi "Terzijan". Rekao bih da je ona nastala iz tvoje želje da se nastaviš baviti muzikom.

Vedran Čičak: Još u vrijeme djelovanja orkestra, izdojio sam dvojicu momaka, Željka Dugonjića i Igora Šarkanovića i osnovali smo "Terzijan". Odlazak Igora na studij ekonomije u Beč, uzokovao je i prestanak rada grupe "Terzijan". Naš zadnji nastup bio je u Novom Sadu, na takmičenju tamburaških grupa pod nazivom "Janika Balaž". Nakon toliko godina upornog rada, htjeli smo vidjeti koji nam je domet i prijavili smo se na to takmičenje. Tom prilikom smo polučili veliki uspjeh i nagrađeni smo za novi zvuk na tamburi.

Vedran Čičak: Baš ovih dana to pitanje su mi postavljali i neki drugi ljudi. Traže od mene neke snimke sa tog takmičenja kako bi čuli našu izvedbu. Snimke nemam, ali sam im taj zvuk pokušao dočarati opisom da smo u nekih četiri do pet pjesama koje smo izvodili od takta do takta znali mijenjati kut trzalice koja je padala na žicu da bismo dobijali neke druge zvukove. Tim načinom smo dobivali i neku drugu boju zvuka. To smo radili na svim instrumentima u grupi. Nakon nastupa, predstavnici žirija su nam prišli i izjavili - "Mi naprosto ne znamo kako bismo vas ocijenili?" "Terzijan" je nastupio i na nekim festivalima kao što je "Kranj Fest 2005" održan u Kranju. "Terzijan" je prestao sa radom mojim odlaskom u Sarajevo.

P: Možeš li nam dati malo pouke iz tamburaške muzike? Manje više, svi mi poznajemo formaciju nekog rock sastava - solo, ritam, bas i bubnjevi. Kako ta podjela izgleda u tamburaškoj muzici?

Vedran Čičak: Počet ću od najvećeg instrumenta u tamburaškom sastavu, a to je tamburaški bas (koji je jako sličan kontrabasu mada princip sviranja nije isti), tu je i kontra (koja je u biti tamburaška gitara) i to bi bila ritam sekcija. Zatim slijede dva instrumenta koja sviraju harmonijsku liniju, a to su brač i čelo oni ispunjavaju zvuk orkestra dajući mu "treći" glas, masu. Onda imamo bas prim i prim, koji su dva izrazito solistička instrumenta. Jedan svira u srednjoj oktavi, a drugi svira kao violina ili viola, tako bih ja to poredio.

P: Kako je došlo do tvog angažmana u Tamburaškom orkestru Radio-televizije Bosne i Hercegovine?

Vedran Čičak: U Sarajevo sam došao na poziv tadašnjeg šefa tog orkestra, gospodina Ivice Bernadića. Njemu je trebao muzičar na poziciji basiste. Prihvatio sam tu ponudu u želji da se i tu oprobam. Bas sam tu svirao oko pola godine. Desilo se da je mjesto primaša u orkestru bilo upražnjeno odlaskom gospodina Bernadića u penziju i ja sam prešao na prim i uz to dobio i status šefa orkestra (ne automatizmom nego, vjerovatno, zbog svojih kvaliteta). Izvršio sam neke izmjene i dopune u ljudstvu u orkestru i vjerujem da je on sada dobio na kvaliteti.

P: Na FTV imamo priliku gledati vaš orkestar u TV emisijama "Neprolazna pjesma", Nedjeljka Opančića. Koje su još aktivnosti tog orkestra?

Vedran Čičak: Pa naša glavni misija je "punjenje" muzičkog arhiva. Znači, arhiva iz kojih druge radio i TV stanice uzimaju pjesme koje im trebaju u njihovom radu. Radi se po pozivu producenta, pozovu se pjevači, moje je da uradim aranžmane, da uvježbam orkestar i da se to snimi. Pored toga radimo u emisijama "Svako dobro Bosno i Hercegovino", Tarika Heljića.

Vedran Čičak: Muzička produkcija je prije koji mjesec izdala četverostruki CD pod nazivom "Nostalgija" 1, 2, 3 i 4. To su uglavnom predratni snimci iz vremena kada je sevdalinka bila na tronu, u najvećem usponu.

Vedran Čičak: Nemam baš nekog doticaja sa tom muzikom. Da budem iskren, nisam se tu našao. Muziku koju ja imam želju raditi - to je spoj latino-američke muzike, jazza i manusha jazza kojeg je ustanovio Django Reinhardt. Tako da se nalazim u toj muzici koja bi se izvodila na tamburama uz dodatak nekih instrumenata koji bi dočarali područje o kojem ta muzika govori.

Vedran Čičak: Sviđa mi se muzika koju izvode Mostar Sevdah Reunion. Sevdalinka je nastala u doba kada su ljudi živjeli uz sevdalinku. U tim pjesmama se opisuje ljubav, meračenje za stolom uz druženja i sevdalinka je opisivala osjećanja ljudi tog vremena. Današnja omladina nema tu viziju sevdalinke, niti je život danas kakav je bio prije. Danas je dosta toga virtaulno, tu su kompjuteri, Internet... i većina mladih sluša tu elektronsku muziku, što je i normalno. Članovi grupe Mostar Sevdah Reunion su onu prvotnu sevdalinku, koju današnja omladina ne može "svariti", približili mladima tako da su u tu muziku unijeli i malo bluesa pomiješanog sa orijentalnim ljestvicama. Svaki od članova tog sastava u tu muziku unosi dio sebe, dio svojih muzičkih opredjeljenja i taj konglomerat uticaja daje dobru svirku.

P: Prije tri dana sam stupio u kontakt sa jednim američkim fingerpicking gitaristom, Tim Sparksom. Jedan dio njegovog muzičkog opusa posvećen je muzici sa Balkana. Zanima me tvoje mišljenje - što te ljude sa Zapada privlači našoj muzici?

Vedran Čičak: Muzika Balkana jako je raznovrsna. U Makedoniji i Bugarskoj imaju te neparne ritmove što je njima, zapadnjacima, jako teško za shvatiti. Takva muzika za njih ima čar i novost je. To je nešto što oni tamo nemaju. Ti muzičari upotrebom muzičkih motiva iz muzike sa Balkana koje spajaju sa muzikom iz svojih sredina na taj način pokušavaju kreirati neku svoju muziku, svoj prepoznatljivi muzički stil. Balkan posjeduje veliko kulturno bogatstvo i ono se može upotrijebiti u raznim vrstama muzike.

P: Pored onoga što rade "Mostar Sevdah Reunion", istakao bih kao dobar primjer i projekat "Balkanika" koji potpisuje beogradski muzičar Sanja Ilić.

Vedran Čičak: Nisam imao mnogo prilike mnogo slušati "Balkaniku", osim jednom prilikom na TV. Mogu reći da mi se sviđa to što sam čuo, ali to nisam dublje istraživao.

P: Sanja Ilić je napravio spoj kvalitetnih muzičara iz radnih zemalja sa Balkana. Uzeo je jednog muzičara iz Bugarske, jednog iz Turske, jednog iz Rumunije... tu je i Vlatko Stefanovski iz Makedonije... Napravio je konglomerat koji se ljudima svidio...

Vedran Čičak: To je jedan od razloga zašto je uspio Gibonnijev album "Mirakul". On je prije svega dobar kantautor - ima odličnu muziku i odlične tekstove. On je napravio fuziju - skupio je ljude iz raznih dijelova svijeta. Oni su sa sobom donijeli svoju viziju tih pjesme. Njihovim zajedničkim radom je i nastao jedan od najboljih albuma Hrvatske.

P: Da li smo došli do tačke da kažemo da je budućnost muzike fuzija (fusion)?

Vedran Čičak: Kao šef Tamburaškog orkestra Radio-televizije Bosne i Hercegovine imam i zadatak i cilj da održavam tradiciju. Ja mislim da će uvijek biti ljudi koji će se držati tradicionalne muzike iz svoje zemlje i onih koji će praviti progresiju fuzijom svoje muzike sa muzikom drugih muzika iz svijeta da bi time istakli svoj rad. Fuzija u narodnoj, tradicionalnoj muzici, nije dobrodošla jer bi se time izgubila autentičnost tog naroda, njegove muzike i plesa.

Vedran Čičak: Uglavnom, kako sam već i spomenuo, slušam taj ciganski jazz, takozvani jazz manush, koji izvodi Django Reinhardt, latino-američku muziku i jazz.

P: Već četvrtu godinu uređujem muzičko-informativnu radijsku emisiju Jeans generacija (Radio Tuzla, utorkom; op. a.). Jedno sam dobro naučio - sa ciganskom muzikom ili sa blues muzikom - nikako ne mogu "promašiti".

Vedran Čičak: To nikoga ne treba ni da čudi. Iz bluesa je proizašao rock 'n' roll, pa hard rock, pa metal, pa thrash... Blues skala je nastala na pamučnim poljima... Romska muzika će uvijek biti u trendu i zbog svoje upečatljivosti i zbog svoje raznolikosti. Romi žive širom svijeta i svi oni imaju neko svoje muzičko "nerječje". Romska muzika u sebi ima mnogo žara, romski muzičari su veoma srčani i zato je njihova muzika prihvatljiva širom svijeta.

Vedran Čičak: Stvaranje filmske muzike mi je jedna od velikih želja jer to je i jedan veliki izazov. Na primjer, fasciniran sam muzikom koja "oživljava" likove iz crtanuh filmova poput Tom and Jerry, Bugs Bunny, Pink Panther i tako dalje. Tvorci te muzike su svjetski priznati kompozitori. To nije naivna muzika i tu bih se volio oprobati. Trenutno pomalo radim u sarajevskom studiju Adija Mulahalilovića koji je prije bio članom benda Hari Mata Hari. Radi se jedan projekat - obrazovna muzička dječja emisija - "Do re mi fa šou" - u kojoj će se svirati dobra muzika, svirat će je dobri muzičari i sve će biti "živa" muzika - bez imalo elektronike.

P: Da li bi ti preporučio mladima da se bave tamburaškom narodnom muzikom? Ima li tvoj tamburaški orkesta kojem si na čelu i tu ulogu da propagira tamburašku muziku među mladima, da organizuje školu tambure i tome slično?

Vedran Čičak: Predlagao sam nekim članovima mog orkestra i direktoru Muzičke produkcije Radio-televizije Sarajevo, Ninoslavu Verberu, da osnujemo školu tambure, ali je sve ostalo samo na razgovorima. Nešto slično je u Zagrebu uradio "Lado" - organizovali su tečaj sviranja tradicionalnih hrvatskih instrumenata u sklopu "Lada". Time ostvaruju i određenu novčanu dobit, a poslije kada im zatrebaju novi članovi u orkestru, imat će uvijek na raspolaganju te svoje učenike. Znači - dobit je dvostruka. Mi bismo to trebali uraditi i kod nas u Sarajevu jer je naš orkestar u deficitu sa ljudima - nas osmorica i nismo orkestar već nešto malo veći bend.

P: U Hrvaskoj postoje mnogi festivali sa tamburaškom muzikom - "Pajo Kolarić" u Osijeku, "Zlatne žice Slavonije" i "Brod Fest" u Slavonskim Brodu, "Požega Festival" u Požegi... Kako to da mi u Bosni i Hercegovini nemamo ni jedan? Ne misliš da bi tvoja kuća, BHTV, trebala biti inicijator jednog takvog festivala?

Vedran Čičak: Prema kazivanjima mojih kolega, prije su postojali takvi festivali - "Ilidža Festival", "Vogošča Festival"... koji su iznjedrili mnogo novih pjevača. Ti festivali su se vremenom, nažalost, ugasili. To bi se moglo obnoviti i sada, ali je to pitanje dobre volje i htijenja.

Vedran Čičak: Čim nema festivala gdje bi ljudi pokazali svoje kompozicije, oni nemaju ni volje da budu kreativni.

Vedran Čičak: Mislim da bi jedan od njegovih pokretača svakako trebala biti i Muzička produkcija Radio-televizije Bosne i Hercegovine.

P. Prema mom poimanju stvari - i radio i TV kuće imaju i jednu pokretačku ulogu. Oni nisu tu samo da nam "potroše" vrijeme, da zabave naciju.

Vedran Čičak: Slažem se sa Vama. Konkretno, muzički festivali bi trebali biti pokrenuti od strane Muzičke produkcije, kao što je to i ranije bivalo.

P: Može li vrhunski muzičar djelovati iz provincije ili se mora preseliti u metropolu?

Vedran Čičak: Male sredine ne mogu pružiti puno. Ako netko osjeća da je muzičar velikog kalibra on mora otići u veću sredinu gdje će ta njegova muzika biti prepoznata. Uzet ću za primjer Emira Hota koji je u Tuzli bio samo odličan svirač. Kada je otišao u London on je tamo postigao mnogo više.

Vedran Čičak: Često sa prijateljima diskutujem putem Interneta na temu kako tamburu uvesti na svjetsku muzičku scenu. Jako je to mali prolaz. Mislim da se trebamo držati tradicije. Dao sam prijedlog da se tambura uvede na muzičke akademije. Možda bi time zainteresovali i druge akademije u svijetu ili studente muzike da je prihvate... Tambura je jedan od rijetkih žičanih instrumenata koji broji šest instrumenata u jednoj "porodici" - dok gudački instrumenti broje samo četiri instrumenta - violina, viola, čelo i kontrabas. Moj pokojni prijatelj, Hrvoje Majić, lider Zlatnih Dukata, snimio je CD "Tambura u svijetu klasike" koji je imao veliki odjek u svijetu. Definitivno, poslije gudačkih instrumenata, klasika najbolje zvuči na tamburaškim instrumentima. Ako je Bach mogao pisati za jednu lutnju, koja je kao instrument jedinka, vjerujem da bi mnogo klasičnih djela napisao i za tamburu da je na raspolaganju imao tamburaške instrumente koji su sami po sebi orkestar.

P: Za kraj razgovora - možeš li nam obećati da ćeš raditi nešto na muzičkom planu i mimo rada u orkestru?

Vedran Čičak: Vjerujem da ću u dogledno vrijeme uspjeti osposobiti svoj kućni studio. Mnogi od mene očekuju da izdam nešto svoje i da na taj način zaintrigiram svijet za takvu vrstu muzike.

Interview objavljen u dnevnom glasilu
Tuzlanski list - Br. 188 od 01.09.2007.

Interviewer:

Dragutin Matošević
Tuzla, Bosna i Hercegovina
info@barikada.com