JIMMY D. LANE Interviewer: Luka Hrvoj, Zagreb, Hrvatska

Jimmy D. Lane

Jimmy D. Lane, americki blues glazbenik, gostovao je na 6. Liburnia Jazz Festivalu u Opatiji.

Jimi Hendrix ce zauvjek ostati moj idol

Ovogodisnji Liburnia Jazz Festival, koji je od 7. do 9. srpnja 2006. odrzan u Opatiji, svojim nastupom je na najbolji moguci nacin zakljucio chicaski blues gitarist i pjevac Jimmy D. Lane sa svojim The Earth Blues Bandom. Odusevio je energicnim, rockerskim pristupom i posvetama velikanima americkog, ali i europskog bluesa. Sin legendarnog blues glazbenika Jimmy Rogersa, Jimmy D. Lane odrastao je okruzen najvecim zvijezdama bluesa, a tijekom karijere je svirao s mnogima od njih.

- Koliko danasnji blues ima doticaja s onim izvornim?
- Najveca je razlika u osjecaju i stilu sviranja. Prijasnji blues se svirao u teska vremena na jugu Sjedinjenih Americkih Drzava, a nijedan od danasnjih blues glazbenika nema iskustvo branja pamuka, cjelodnevnog mukotrpnog rada na polju za par novcica. I danas je tesko, ali ne toliko koliko je bilo mom ocu i ranim blues glazbenicima. Zato su i svirali drugacije.

- Kako se blues mijenjao?
- Sve je pocelo s trojicom sviraca. Bjahu to Muddy Waters, Jimmy Rogers i Little Walter. Donijeli su sa sobom iskustvo sviranja juznjackog bluesa i elektrificirali zvuk po uzoru na glazbenike koje su slusali na jugu. Tako je nastalo ono sto poznajemo kao chicaski blues koji simboliziraju gitara, usna harmonika, klavir, slide i schuffle nacin sviranja, polagani blues, teski blues.

- Sto ste o glazbi naucili od svog oca, Jimmy Rogersa?
- Od oca sam naucio sve o bluesu. Naucio sam kako je neophodno biti istinit i da moram osjecati ono sto sviram. Moram razumjeti i osjecati note da bi ih mogao svirati. Ako sviras note, a ne osjetią ih, to su samo note bez znacenja.

Jimmy D. Lane i Luka Hrvoj

- Tko je u mladosti bio Vas idol?
- Kad sam bio djecak Jimi Hendrix je bio taj. Slusao sam mnogo razlicitih gitarista. Ucio sam svirati od Jimmy Rogersa, Muddy Watersa i glazbenika koji su svirali na slican nacin. Ali tada nisam imao pojma o tome koliko je znacajno njihovo sviranje. Kada sam cuo Hendrixa odmah sam osjetio da je to ono pravo. Tek poslije sam shvatio da je Hendrix slusao i obozavao Jimmy Rogersa, Muddy Watersa, Albert Kinga. Tada sam se i ja poceo sve vise zanimati za izvorni blues. No, Jimi ce zauvijek ostati moj idol. Bio je otvoren, nije priznavao ogranicenja.

- Sto Vam je znacilo poznanstvo s velikanima bluesa, prijateljima Vaseg oca: Muddy Watersom, Albert Kingom, Sony Boy Williamsonom...
- Osim sto sam od njih slusao razne price, u sjecanju su mi ostale slike iz djetinjstva kada sam kao i svako dijete cesto vidjao oceve prijatelje. Poslije nastupa zajedno su dolazili u nasu kucu, motali se po njoj, priredjivali zabave. Ponekad mi je bio pun kufer "buke": sviranja, smijeha, opijanja i bancenja. Nisam mogao spavati jer su bili toliko glasni. No, kad su shvatili da mislim ozbiljno svirati bili su mi velika podrska, ohrabrivali su me. Gitarist Earl Hooker je bio posebno zabavan. Znao je nakititi istinu. Jednom je dolje na jugu imao nastup za koji je bio unaprijed placen, a clanovima sastava je rekao da, iako su svirali cijelu noc, nisu dobili novac. Poslije nastupa je glumio uvijedjenost rekavsi kako je nepravedno da nisu dobili placu, a za naknadu je ukrao vrata koja je stavio na krov auta i krenuo na put. No, policajci su ga lako pronasli i vratili vrata.

- Kako je doslo do snimanja na kojem su uz Vas svirali najpoznatiji blues i rock glazbenici?
- Producent je za snimanje albuma "Blues, Blues, Blues", moga oca Jimmy Rogersa, zelio ukljuciti neke od rock glazbenika koji su bili nadahnuti njegovom glazbom. S nama su na snimanju zeljeli sudjelovati poznati glazbenici koji su ga obozavali: Eric Clapton, Mick Jagger, Keith Richards, Robert Plant, Jimmy Page i drugi. Improvizirali smo, tulumarili u studiju i dobro se zabavljali. Bilo je sjajno, uzbudljivo, pogotovo zato sto sam snimao s Claptonom kojeg sam slusao jos dok sam ucio svirati i koji je ostavio velik utjecaj na mene i nacin mog sviranja. Izvrsna je osoba.

- Koliko je chicaski blues utjecao na britansku rock scenu sezdesetih?
- The Rolling Stonesi su si nadjenuli naziv po pjesmi "Rolling Stone" Muddyja Watersa. Bili su nadahnuti chicaskim blues glazbenicima. Keith Richards i Mick Jagger su se upozali tako sto su narucivali blues albume chicaske izdavacke tvrtke Chess Records. Usporedjivali su ih i natjecali se tko ima bolji album. Tako su postali prijatelji. Utjecaj chicaskog bluesa je imao velik znacaj pri stvaranju njihove glazbe. Danas malo tko govori o utjecaju chicaskog bluesa na britanske glazbenike. Kako je u SAD-u soul postao popularan, mladje generacije su mijenjale ukus. Tada je blues trebao pronaci novi dom, a nasao ga je u Londonu gdje su bili svi ti izvrsni glazbenici. Najcesca publika 50-tih u SAD-u bili su crnci. No, dolaskom u Europu promjenila se i publika. Sve je vise bijelaca zavoljelo i cijenilo tu glazbu. Nekolicina crnaca vratila se bluesu, ali to vise nije isto kao u pedesetima. Znacajan dogadjaj bio je kada je u jedan engleski klub, u kojem su se sastajali John Mayall, Eric Clapton, Georgie Fame i drugi, dosao americki gitarist koji je blues svira na drukciji nacin, Jimi Hendrix.

Luka Hrvoj

(Preuzeto iz Novog lista i Glasa Istre od 16. srpnja 2006.)
Fotke: Jimmy D. Lane na nastupu u Opatiji / Jimmy D. Lane i Luka Hrvoj tijekom intervjua, snimio: Davor Hrvoj

Autor: Luka Hrvoj Zagreb, Hrvatska

---