Najnoviji hrvatsko-bosanski rock sastav na kojem se lome koplja zbog glazbeno-lirskog izraza. Rock, punk, new-wave i r'n'r na bosanski način. Zagrebni život (ha-ha-ha, da nije 'Zagreb nije život'?) je svakako zanimljiv sofisticirani album...

Studeni Novembar je s radom počeo 2006. godine, te u njemu sviraju Asmir Gračanin (bas, prateći vokal), Bojan Bajić (gitara, prateći vokal), Dražen Žerić (klavijature, prateći vokal), Zvjezdan Kužnar (bubnjevi) i frontmen Igor M. Ivanović (gitara i glavni vokal). Žera je, zna se tko, a Igor Ivanović je glazbenik koji je donedavno bio gitarist zabočkog rock sastava Nezbit sa bubnjarem Zvjezdanom, dok je prije toga tokom osamdesetih bio članom sarajevskih sastava Kongres, Gino Banana i Crvena jabuka, a kao studijski glazbenik surađivao je i pisao za mnoge izvođače. Po njihovim riječima, oni su ovaj album radili iz čistog gušta i zadovoljstva jer su porodični ljudi kojima je rock band ispušni ventil od svakodnevnih poslovnih i obiteljskih obaveza. Stoga su album napravili za sebe i po vlastitom nahođenju, te za one koji isto ili slično misle, osjećaju ili se barem sjećaju rocka u svojoj prepoznatljivoj narodskoj ex YU varijanti.

Nekada davno, prije dvadesetak i više godina Vlatko Stefanovski je izjavio 'mogu si misliti kako će izgledati bandovi kojima će uzor biti Plavi orkestar'. Međutim, koliko god da se to kao mesijanska najava dokazalo u radovima mnogih izvođača (nije ih potrebno nabrajati), Studeni Novembar se vraćaju u period vrlo sličnog senzibiliteta s naglaskom na daleko žešći i rockerskiji pristup gdje popunjavaju veliku prazninu koja se zbog općepoznatih ratnih događaja razdvojila na dvije velike suprotnosti - uglavnom, ljigavi mainstream i tvrdokorni underground. Glazbeno, album je vrlo šaren - od sintagmi gitarističkog hard-rocka i rock'n'rolla, preko new-wave obrazaca i naboja nu-metal riffova, do pop melodija.

Pjesme su tekstualno prožete satirom, ironijom i prikrivenim, blago sofisticiranim punkerskim cinizmom lidera Igora koji je jedno vrijeme proživio u Hrvatskom Zagorju, tako da je uz svoj tipični bosanski akcent spojio mnoštvo originalne kajkavštine čime je napravio jedan originalni koloplet dva posve razdvojena životna svjetonazora. S tog aspekta, Studeni Novembar su izrazito kreativan sastav pun pozitivne svježine i time odudaraju od bilo kakvih primisli na Plavi orkestar. Prije se može tvrditi da je Igor kompleksan autor na nivou Bregovića ili Let 3 samo s razlikom što je Igorov teritorij okrenut pretežito ka BiH i Hrvatskoj publici. Mnoštvo izraza koje koristi u završnom new-wave broju, "Tuga je najbolja", poput 'jajca, sira, mesa, vina / od kolinja tekovina... gajba piva, gajba vina, pajcek, pura - ma milina', zatim 'zagorski merak' ili 'ista pjesma tugu tješi i Krleži i Meši' su svakako najtipičniji prikaz Igorovog nadahnuća koliko svojom Bosnom, toliko i Zagorjem, a i Hrvatskom.

Može se razglabati o njegovoj predvidljivoj tehnici baratanja rimama poput ptice-lice, sredine-visine, droge-noge, piva-kriva, došli-pošli... koje otprve padaju u uho kao poetski diskutabilan i istovremeno vrlo komercijalan epitet, no činjenica je su tekstovi bogati pravim i iskonskim vrednotama u kojima mnogi mogu pronaći jedan dio vlastitog života. Odlične su životne ekspresije poput citata 'ovo dno je u stvari to što cijeli život želimo' (u uvodnom vrlo modernom dance-rocku "Taubek"), satirične 'mi papci se moramo držat jedni uz druge' (ironična umjereno plesna "Čuvajmo si običaje" s pratećim vokalom Igorove kčeri, Andreje), odvaljenog bijega u liječenje nezadovoljstva 'ja sam skont'o da od devet rana dvije liječi hrana, a sedam kafana' (vrlo brzi punk-rock / new wave "Svadba") ili emotivne melodrame 'ležim pod tobom ko mokra ponjava' (umjerena "Guza muza").

Igor se u nekoliko kompozicija bacio i na ulogu govornika prošle ex YU generacije (emotivna "Ovdje je tvoj dom" i vrlo dobra rock-pop skladba "Nismo mi baš ništa krivi"), a album skriva nekoliko sofisticiranih zagonetki (poput čudnovatog teksta u dance-rock skladbi "Leptir") i odriješiti punk-rock naboj ("Gužva"). Ipak, najuočljivije su dvije skladbe - "Lomača" u kombinaciji nu-metal / pop riffova i folka potkrijepljenog guslama sa satiričnim tekstom 'moj je problem što sam ja manjina, al' što nas je manje veća sam većina' i elegična balada "Pošla je na vodu preko pruge... (moja lijepa susjeda)" koja je namjenjena publici Crvene jabuke.

Na album je svoje prste umješao i Nikša Bratoš, a i Dino Šaran je tu nešto radio mada na omotu nije navedeno što to točno, tako da se i bez obzira na njih može zaključiti kako ovaj debi album Studeni Novembar ima vrlo dobar format, aranžmane i sve predispozicije za komercijalni efekt. Sve kompozicije su prihvatljivog radiofoničnog tijeka (3-4 minute) i samo je na publici da ih prepozna kao neko novo Dugme ka odmaku prema ironiji Let 3. Ako se to ne dogodi s ovim albumom, on će, kako god, ostati kao vrlo dobar sarkastično-kritički prikaz vremena u kome je stvoren.

Naslovi: 1. "Taubek", 2. "Čuvajmo si običaje", 3. "Svadba", 4. "Ovdje je tvoj dom", 5. "Leptir", 6. "Gužva", 7. "Guza muza", 8. "Donosim ti novosti (statistika)", 9. "Nismo mi baš ništa krivi", 10. "Lomača", 11. "Pošla je po vodu preko pruge... (moja lijepa susjeda)", 12. "Tuga je najbolja"

Ocijena (1-10): 7

Diskografija: "Zagrebni život" (2008)