Cinkuši su konacno objavili svoj novi, drugi album
po redu i zove se "Domesticus Vulgaris"...
Za one koji neznaju, to je osebujan bend world-music
rockera koji sviraju etno-folk-rock i koriste kajkavicu (jedan od prvih jezika
juznih Slavena) i s pravom ga koriste jer su rodjeni i zive u tom podneblju.
Sam naziv njihovog novog albuma "Domesticus Vulgaris" je uskladjen
s naslovima koji se nalaze na njemu - od prve do zadnje kompozicije isprleplecu
se "vulgarniji" simboli nabijenih starih Slavena i njihove ostavstine
(od frustracija, socijalnih motiva, preko ljubavi, tradicionalnih i zaboravljenih
obicaja do erotike). Radi se o fantasticnom djelu koje samo predani umjetnici
proizvode i mogu napraviti. Djela kao sto je vec odavno poznati hit "Raca",
(objavljen kao single jos 2003. godine) s nevjerojatnim pocetkom, ludim zapletom
i najludjim zavrsetkom.
Cinkuši su vjesto napravili pocetak albuma ("Intro
- prolog") s kojim bi se mogli pohvaliti i najbolji svjetski world-music
izvodjaci! Naime, sam uvod ima u sebi takvu zestinu techno-partya koju nemaju
niti glavne zvijezde techna (obicno su svi nekako mlitavi), pogotovo kada
cujete Mirkov glas "Jedna pura, dva pandura - svakom dojde smrtna ura";
to je fenomenalni uvod u sjajni album kojeg bih ja s pravom vec sad proglasio
kandidatom za hrvatski etno album desetljeca! Fantastican spoj odlicne produkcije
ocitava se u drugoj kompoziciji, naslovnoj, "Domesticus vulgaris",
nakon cega slijedi mozda i ponajboji (rockerski) dio albuma, "Babilonska",
u kojem su Cinkuši vjerovali-ili ne izmjesali nekih desetak jezika!!! (spanjolski,
talijanski, francuski, njemacki, madjarski, engleski, hrvatski, romski...i
tko zna sto jos). Naime, sama prica kaze da je Jahve htio pomijesati jezik
ljudima da se ne razumiju jer su se stovali zlatnom teletu, sto su Cinkuši
vrlo dobro pretvorili u interesantnu pricu podebljanu obradom starog evergeena
"Tri palme na otoku srece" u brzoj, gotovo punk-hc varijanti s primjesama
tex-mex utjecaja. Album sadrzi i tri laganija broja - vec do sada objavljenu
i nagradjivanu "Ciganjsku" (tekst M. Krleza) u novoj produkciji,
zatim elegiju "Primem pero" u kojoj gostuje Teta Liza, te sjajnu
"Neka cijeli ovaj svijet" (A. Kabiljo - M. Grgić) iz mjuzikla "Jalta,
Jalta" (1973.) s kojom zatvaraju album. Odlicnu glazbeno tekstualnu igru
prikazali su u naslovu "Recept" koji pocinje autohtonom recitacijom
Vid Baloga - "horvacka gibanica z mlinci... testo omefsi, kak za strukle,
puzti malo ztati, zatem tenko raztegni...", da bi potom uslijedio refren
"mamica su strukle pekli" uz razlicite glazbene dosjetke isprepletenih
medjuigri violine, mandoline, gitare i otkacene zvukove puhackog limenog basa.
Uz vec navedene brze naslove, album sadrzi i cvrstu, gotovo rockerski obojenu
"Bizarna" u kojoj je glavni naglasak stavljen na erotiku i ljubavnu
predigru, te hitoidno nabijeni naslov "Jankic" koji ne odstupa od
recentne teme albuma - ljubav, provod i seksualne insinuacije. Prvi dio kompozicije
je akcentiran na isprekidane down-tempo ritmove, da bi zavrsnica bila ritmicki
ocrtana kao freneticni punk cardas. Naravno, kao i u slucaju prvog albuma,
"Zeleni kader", Cinkuši najvise paznje posvecuju mastovitim glazbenim
intervalima koji su zasnovani na njihovom regionalnom tradicijskom naslijedju
(polka, valcer, cardas...) uvelike obogacenom novovjekim formama preuzetih
iz rocka i suvremenog popularnog zvuka world-musica.
Toplina i pristupacnost njihovog izraza sjaji iz
svakog trenutka ovog 50-tominutnog djela pri cemu su ponovno dali do znanja
da su ultimativni majstori koji ne pokapaju "paradnu starinsku rijec
KAJ", vec se njome sluze s potpunim pravom u svrhu ocuvanja domaceg terena
od vjecitog spanciranja "ilirskih fanta, mrtvackih snoboka, falkonosa,
zaskrabanih dijaka i larfonosa koji su furtinavek znali pokapati gospocki".
