13. HGF
Zabok, Hrvatska
DOSH LEE pobjednici 13. demo festivala HGF!
Okončano je 13. izdanje HGF-a, festivala za demo-izvođače s područja Hrvatske
koje je ove godine bilo obilježeno sa prevelikim organizacijskim kapacitetima.
Finale festivala se održavalo puna četiri dana (srijeda, četvrtak, petak
i subota) u nedovršenoj novogradnji jednog ogromnog tvorničko - poslovnog
prostora u preglomaznim halama koje su se pokazale posve neakustičnim i neprimjerenim
za ovakav tip glazbe. Uostalom, sumnjam da bi primjerice i lučonoše industrijske
buke poput Einsturzende Neubauten ili Throbbing Gristle mogli u ovakvom prostoru
punom čelika, betona i stakla zvučati kvalitetno... S druge strane, izuzev
ovog felera s odabirom nesretne hermetički neadekvatne zvučne lokacije, organizacija
je bila na visokom nivou. Dvije odvojene pozornice, posebno mjesto za DJ-eve,
info-pult, šank, eko-toaleti... i slobodan ulaz.
Odmah moram priznati da sam nakon odgledanog prvog dana zbog neakustičnosti
prostora odustao od daljnjeg praćenja festivala (zvuk mi je jednostavno rastrgao
uši), no igrom slučaja, baš tog prvog dana nastupili su Dosh Lee koji su
na kraju odlukom žirija odnijeli pobjedu. Mogu samo pretpostaviti da je stručni
žiri imao mnoštvo muke da ocijenjuje nastupe izvođača jer je zvuk bilo katastrofalni
rikošet odbijanja od betona do stakla preko željezarije i unatrag, te ga
čak niti Bixijeva vrhunska aparatura nije mogla ukrotiti zbog samih prostornih
neakustičnih performansa. Ipak je sve daleko bolje zvučalo na prošlim HGF-ovima
koji su bili održavani na Bedexu (2006), u dvorani POU (2007) i u Golubeku
(2008). Šteta za zvuk jer je ovaj HGF bio prepun sadržaja i pomno isplanirane
infrastrukture sa čak 20 izvođača u konkurenciji i sa 10-tak nastupa gostujućih
bandova van natjecateljske kategorije.
Ovog puta ne bih ulazio u cjeloviti raport i opis izvođača koje sam ipak
uspio pogledati i odslušati, koliko je to god bilo moguće, jer se zaista
nije mogla osjetiti ona prava 'vibra' koju bandovi pružaju. Premještao sam
se s pozicije na poziciju, tražio sam po ogromnoj hali odgovarajuće mjesto
gdje bi se barem djelomično mogao razabrati zvuk bandova, ali to ništa nije
pomoglo. Doduše, bandovi su na pozornici imali kvalitetan zvuk u svojim monitorima,
no to publika nije mogla čuti. U nekoliko navrata sam se morao muvati oko
pozornice kako bi barem krajićkom uha razabrao djelomičnu zvučnu skulpturu
bandova SEGMENTA (Zaprešić), EL CAMINO (Velika Gorica) i VIS PERI DERI (Velika
Mlaka), no za sve njih mogu samo pretpostaviti da u nekom akustičnijem prostoru
vjerojatno zvuče kao vrlo dobri bandovi. Zaista se teško moglo skontati što
uopće bandovi sviraju i pjevaju... Žalim njihov trud, kao i veliki višemjesečni
trud organizatora, no sumnjam da je itko mogao pretpostaviti da će zvuk pojesti
čitavu draž ovog najdugovječnijeg hrvatskog demo-festivala. Pogotovo ton-majstor
Bixi koji sve parametre zvučne tehnike ima u malom prstu, no boriti se sa
onim gromadama tona betona i polukružnim plafonom sa visokim betonskim lukovima
od nekih 10-ak metara nije se moglo čak niti uz pretpostavku 'kada se okupi
publika, sav zvuk će se upiti i biti će okey'. No, nije bilo tako...
Sami pobjednici, DOSH LEE (www.doshlee.com) su zagrebački rock kvartet koji
postoji jedno 5-6 godina, svirali su brdo koncerata (između ostalog nastupali
su na finalu HGF-a 2005), te su u posljednjih godinu dana strahovito napredovali.
Od nekadašnjeg opskurnog rock funky-punk zvuka krenuli su u jednu sasvim
novu electro-rock avanturu na razmeđi Van Gogh, Claymore i žešćih Goribor,
te su unatoč hendikepu loše akustike odprašili sjajnih 30 minuta. Koliko
se moglo razabrati u onim okolnostima 'beton, beton, samo beton', bili su
najuvjerljiviji mada je pjevač Marin Koceić bio prestatičan i djelovao je
kao da jedva čeka završetak nastupa. Kao pobjednik 13. HGF-a, Dosh Lee je
osvojio slijedeće nagrade: 1) nastup na festivalu Rock Otočec 2009, 2) nastup
na Rokajfestu 2009, 3) nastup na Velikoj rock eksploziji 2009, 4) dvogodišje
članstvo u HGU 5) i pojavljivanje na promocijskom CD singlu Spone.
Stručni žiri je nakon trećeg dana izabrao još dva dodatna sastava u pobjedničku
trojku. To su PROPAGHANDA i LUFT. Sve glavne nagrade dakako pripadaju apsolutnom
pobjedniku Dosh Lee, no na festivalu Barufi nastupt će Prophaganda, a na
Velikoj rock eksploziji Luft. Na promotivnom singlu će se naći sva tri benda.
Iste, prve večeri nastupili su kao gosti DRUGI NAČIN, LOLLOBRIGIDA, NOXIN
i GRETTA, te su svi održali dojmljive nastupe (osobito Lollobrigida sa izuzetno
raspoloženom i otkačenom Idom Prester na vokalu), no taj katastrofalan zvuk
betona je jednostavno odnio svu čar njihove glazbe.
Kao voditelj programa
pojavio se Davorin Bogović koji je prokomentirao zvuk rekavši 'ne znam
kaj ja uopće tu delam'.
A ja ću samo dodati - ne znam kako su zvučali izvođači u preostala tri
dana, ali nakon ovakvog audio doživljaja u betonskoj kovačnici znao sam
da tu više
neću 'nikaj delati'.
Šteta. Ovo nitko nije predvidio.