Cinkuši
27.07.2006. - Scena Amadeo, Zagreb, Hrvatska

Prije odlaska na jadranski dio turneje i predstavljanja albuma "Domesticus Vulgaris" na festivalima na Lastovu i Visu, Cinkusi su odlucili jos jednom provjeriti stanje svoje forme jednim dosta neobicnim koncertom. U komornom ozracju Scene Amadeo smjestene u atriju muzeja preko puta HNK, Cinkusi su pred dobrim dijelom kazalisne publike izveli svoj splet laganih, brzih i najbrzih kompozicija koje su rasporedili u dva jednosatna cina.

Uz obilje standarda poput "Grad se beli", "Nega sonca nit' meseca", "Ciganjska", "Pet je kumi", "U divljaka luk i strijela", "Bizarna"... u prvom dijelu nastupa, izveli su i nesto rjedje interpretirane "Primem pero", "Kaderaski drmes" i "Stari Pjer", od kojih je ova posljednja vrlo dobro primljena zbog svoje sansonjersko-starogradske prirode. Pod izuzetno produciranom zvucnom kulisom za koju je bio zaduzen postariji, meni nepoznati gospodin (koji je vjerojatno tehnicar u HNK), Cinkusi su odsvirali sjajan nastup na kome se doslovce culo sve ukljucujuci i njihovo disanje i sitne komentare prilikom kracih dogovora na pozornici.

Drugi dio koncerta uslijedio je nakon dvadesetominutne pauze, te je pretezito bio namijenjen promociji albuma "Domesticus Vulgaris". Uz naslovnu skladbu, ovdje su se nasle i "Recept" (sa neizbjeznim komicnim Mirkovim performansom recitacije i uvrnutim sviranjem limenog basa), zatim "Jankic", "Raca" i "Babilonska", dok su iznenadjenja uslijedila izvedbom dvije nove kompozicije - "Medvedji ples" i obrade "Dolinom se setala".

Naravno, za zavrsnicu koncerta ponovno je izabrana "Oj krapinske vuske staze" koja je pokupila sasvim solidne ovacije i salvu pljeska koji im je donio jedan bis u kojem su izveli samo jednu skladbu - "Meknite se si gore" o legendarnom Vinku Pintaricu. Tijekom cijelog koncerta bubnjar Marko se prilagodio "komornijem" zvuku tako je vrlo cesto koristio djembe i udaranje rukama i dlanovima, dok je svoj klasicni, rockerski ritam dobosa i bas pedale reducirao samo na najbitnije taktove. Zbog ovog netipicnog zvucnog oblika za njih, Cinkusi su djelovali kao vrlo agilan i prilagodljiv, fleksibilan i pomalo "unplugged" sastav koji se ovom prilikom predstavio kao skupina glazbenih intelektualaca koji su svoje skladbe zacinili brojnim sitnim efektima (viseglasja, razlicite improvizacije i nekoliko novijih aranzmana), te su u pauzama izmedju pjesama nerijetko prokomentirali na saljiv i intelektualan nacin vlastite skladbe. Cijelim svojim vecerasnjim nastupom Cinkusi su samo potvrdili svoju postojanost i konstantni kontinuitet, a poslije koncerta su saljivo prokomentirali da su ovako dobro zvucali "valjda zato kaj su odrzali dvije probe".