LETU STUKE
20.03.2006. - KSET, Zagreb, Hrvatska

Sarajevska skola rocka ponovno u Zagrebu. Nakon ne pretjerano uvjerljivih Skroz koji su nastupili koncem prosle godine (takodjer u KSET-u), doslo je pravo osvjezenje u obliku "letecih riba" koje ponovno vracaju vjeru u velika ocekivanja ex-YU scene.

Sve po protokolu, koncert starih "riba" je poceo tocno u zakazano vrijeme. Izgleda da je jedino hrvatska metropola vazna po tajmingu nastupa samo za izvodjace sa bivse YU scene, dok se stranci toga uopce niti malo ne pridrzavaju jer oni i ovako imaju previse vaznijih briga o znacenju vlastitog rejtinga u SAD, Britaniji, Njemackoj i svim ostalim zemljama Zapada.

O ovome sastavu do ovih dana se vrlo malo znalo i zaista ne znam odakle su organizatori iz KSET-a prije nekih mjesec-dva uspjeli izvuci informaciju da se sastav ponovno skupio i odrzao svoj drugi koncert u novoj postavi. Jest, imali su demo hit na Radiju 101 koji slusa cijela Hrvatska, no kao i obicno, to nije bio dovoljno uvjerljiv zalog da ce KSET biti pun. Ne znam koliko puta sam prisustovao koncertima koji su bili najavljivani sa velikim i uvjerljivim rijecima "novi band, velika stvar, veliko cudo, itd...", ali misljenja sam da su Letu Stuke nova i pozitivna stvar u cjelokupnoj ex-YU produkciji koja cijeli globalni smisao r'n'r miljea mogu uzdignuti daleko vislje od uobicajenog poimanja Muje iz Doboja i r'n'r stvari. Letu Stuke, doduse, nije novi sastav i korijeni im se vuku iz sredine osamdesetih godina (osobno se sjecam kada su se vrtjeli na Omladinskom Radio Sarajevu kao Dino Stuka ili nesto slicno...), te osobno nisam ocekivao nista spektakularno. Ali, prevario sam se...

Dino Stuka, vodja i lider banda, odnosno, Letece Stuke, su najavljene sa uvodom koji je priredio sam Edo Maajka, otprilike rijecima "...to je band koji razara...", sto je prenakrcanom KSET-u (kojeg nisam ocekivao) bio strahovito veliki pocetni potencijal za festu koju su "Stuke" uprilicile. Strasno dobar pocetak za sastav koji u BiH ima dovoljno veliku reputaciju da ga u Hrvatskoj najavi tako velika zvijezda... Stuke su odsvirale kompletan materijal sa novog i prvog, konacno objavljenog albuma za Menart, a materijal im je potpuno zreo da naslijedi stare zasade ranih Haustora, Azre, Idola, Laboratorije zvuka... Neke od njihovih skladbi pomalo zazvuce na prizvuk Dugmeta i sevdaha u cemu mnogo doprinosi zvuk klavijatura, no to nista ne mijenja odnos prema njihovoj glazbi. Oni kombiniraju odnos svjetovnog i "manje svjetovnog", ruralnog i urbanog, rockerskog i kafanskog, pomiruju "narodnjake" s "rockerima" i pokusavaju taj svoj svjetonazor pretociti u stil kojeg je vrlo lako sagledati s prizme Stulicevog ili dugmetovog Bregovicevog koncepta. Doduse, sto se Stulica tice, mozda je stil Letecih Stuka bliskiji onom posljednjem Azrinom periodu od 1987-1990., nego li onom po kojemu svi dobro znaju sto su Azra i Stulic bili od konca sedamdesetih do sredine osamdesetih, no Dino i ekipa su u svakom slucaju vrlo dobro potkovani svim znanjem, premazani svim mastima i puni svim potrebnim iskustvima da bi mogli skladati i pjevati pjesme koje mogu postati "himnama generacije".

Govoriti o r'n'r porocima, svjetonazoru oko njega, ostacima cijelog post ratnog nasljedja, nezaposlenosti, kompatkibilnosti odnosa musko-zensko u toj sferi, te svemu i svacemu sto se tice zivljenja na Balkanu koji Zapadu gleda u ledja, priznajem, moze govoriti svatko, no s gledista kako to radi Dino jest nesto posve drugacije. Poput Stulica, Dino i ekipa su sve strahote, vlastita iskustva, patnje, boli, ali i radosti uzitaka vrlo dobro apsorbirali i imaju bezrezervne mogucnosti da o njima progovore kroz ironiju, smijeh i salu sto u svojoj finalnoj obradi zvuci vrlo veselo, poletno, zivahno i zabavno. Kompozicija poput "Idemo na zapad" mnogo moze reci upravo o tome, a tijekom koncerta stalno uzdignute ruke svjedoce o sjajnom feedbacku i talentu velikog Dine da iz takoreci banalnih ritmickih obrazaca (primjerice ska ili reggae) moze opet dovesti publiku u stadij gdje je dusa lisena svih materijalnih bolova uz sjajnu potporu teksta i glazbe. Njihova sama glazba temelji se na klasicnom rock svjetonazoru koji je vrlo blizak novovalnoj YU produkciji osamdesetih s naglaskom na spomenuti ska i reggae, ali i na vrlo dobro i brizljivo osmisljenim laganicama u kojima svi instrumenti podjednako dobro funkcioniraju (akusticna i elektricna gitara, bas, klavijature i bubnjevi, te dva pridruzena trubaca). Pojedine kompozicije imaju uobicajeni prizvuk sarajevskog rocka (poput Crvene jabuke ili Plavog orkestra), no s one strane, kako je to primjerice radio splitski Neno Belan sa svojim Djavolima na prva dva albuma, tako da u takvom radu postoje odredjeni komercijalni atributi. Na samom koncertu sam saznao od nekih vrlo poznatih osoba s hrvatske estrade da je Dino vrlo vjest tekstopisac koji izmedju ostalog pise i za neke velike pop zvijezde (Severinu primjerice), sto me podsjeca otprilike na spisateljski potencijal Marine Tucakovic koja je s podjednakim uspjesima plivala i na rock i na folk sceni.

Moj dragi prijatelj Zdenko Franjic mi je nedavno rekao: "...nemam nikaj protiv narodnjaka, bez njih ne bi bilo necega drugoga... nikaj nas ne tera da budemo opozicija... i ja nemam nikaj ni protiv jednih ni protiv drugih". I u pravu je.

Stuke, imate sve najbolje predispozicije da postanete novi band koji ce nadomjestiti poziciju Azre, komercijalnog ex-YU novog vala (ranog Filma, Haustora i Prljavaca), te Pusenja i Dugmeta, a niti Pipsi nisu daleko od toga... samo koliko vrijedi taj vas trud? Tisucu prodanih cedeova? Vecerasnji koncert u KSET-u je pokazao da je ta cifra u buducnosti mjerljiva s nekim posve drugacijim jedinicama. Zato obratite paznju - Stuke bi vrlo brzo mogle postati veliki komercijalni potencijal!