Velika festa sa velikim i nekim manje velikim bendovima i sa obiljem odlicne atmosfere... Cinkuąi, Justin's Johnson, Debeli precjednik, Kid Congo Powers & Pink Monkey Birds, Atheist Rap, Edo Maajka...

Ako nikada niste bili promatrac ili sudionik neke brucosijade, zasigurno onda ne znate sto ste propustili. U prvom redu odlican zvucno-vizualni amfiteatar i nevjerojatnu guzvu, te niz velikih imena koja su kao na pladnju servirana u strahovito kratkom vremenskom periodu. Ovaj osvrt na Brucosijadu FER-a u zagrebackom Pauku cu poceti sa najupecatljivijim (barem za mene) nastupom Cinkuąa koji su poceli sa svirkom oko 22 h jer sam taman u to vrijeme stigao u dvoranu koja je bila gotovo pretovarena publikom. Moram napomenuti da pojma nemam koji su izvodjaci svirali prije njih jer sam dojurio iz Studentskog centra gdje sam na zalost morao propustiti nastupe Mojmirovog Kriesa i promociju, navodno, odlicnog filma "Sufi Soul - the mystical Music of Islam" (rezija Simon Broughton, Songlines, Velika Britanija) u sklopu dvodnevnog ethno festivala "Nebo" koji je prstao razlicitim iznenadjenjima.

Okej, krenimo sa Cinkuąima... Ovih dana im je konacno objavljen dugoocekivani, drugi album, "Domesticus Vulgaris" (2005., Cantus Records) kojeg naveliko promoviraju odlicnim i nevjerojatnim koncertima (dan prije svirali su u Galeriji SC-a u sklopu festivala "Nebo"), a za ovu priliku su napravili mix listu sa novog i prethodnog albuma "Zeleni kader" (1999.). Ako se zanemari katastrofalna tehnicka manjkavost njihovog zvuka, na pozornici u monitorima (oni sami sebe uopce nisu culi), njihov zvuk koji je publika u dvorani imala prilike cuti je bio odlican. Vec ovaj podatak dovoljno govori o njihovoj tehnickoj i glazbenoj savrsenosti da i bez pomoci monitora na bini mogu odraditi fenomenalan koncert samo zahvaljujuci odlicnoj uvjezbanosti i svirci "po sluhu". U prve dvije-tri skladbe elektricna gitara Nebojse se uopce nije cula, cijeli bend je na pozornici u monitorima samo cuo Natasinu mandolinu, te je nevjerojatno da su svi oni (a ima ih sestoro u bendu) odrzali besprijekorno profesionalan koncertni nastup. Poceli su sa novom skladbom "Prolog" (s refrenom - jedna pura, dva pandura, svakom dojde smrtna vura) s novog albuma, da bi potom zaredali svoje dobro znane klasike "Grad se beli", "Oj krapinske vuske staze", "Raca", "Ciganjska"... Oko 22,30 h pocinje njihov novi specijalitet - kompozicija "Recept", s novog albuma, koja govori iznimno rijetkim autohtonim kajkavskim narijecjem kojim danas jos samo govore stari ljudi po nekim zaseocima u Podravini, a pjesma govori o "horvackoj gibanici z mlinci, testu (tijestu) za strukle" i cijelom procesu kako se trebaju napraviti pravi domaci specijaliteti! Naravno, pogodili ste, nakon fenomenalne Mirkove recitacije koju je iscitao s papira kako recept pise (tezto omefzi, kak za strukle, pusti malo ztati, zatem tenko raztegni, pod raztegneno verzi medenicu z mafzlom namazanu, y mlincza obresi malo sirjega nego je medenicza, mlinca ovoga z ribanem fzirom, ribanum semlyum z czukorom, grozdichem debelem y drobnem pofzipli...) slijedi "... mamica su strukle pekli, meni nisu nikaj rekli..." sto je u publici prihvaceno uz ogromne ovacije i neprestane povike "zena, zena, zena!» namijenjene Natasi na mandolini... (koliko mi se cini Natasa je u cijelom ovom happeningu u Pauku bila jedina zena na pozornici od nekih desetak bendova koliko ih je nastupilo!). U njihovom prekratkom jednosatnom repertoaru jos se pronaslo i mjesta za najnoviji hit "Jankic», a na zalost, svoju najzescu punokrvnu rock-folk-punk-tex/mex kompoziciju "Babilonska", te veceri nisu uvrstili na repertoar.

Cinkuąi vas jednostavno obaraju svojom jednostavnoscu i nevjerojatnim pravim domacim krcmarskim ugodjajem u kojem je isprepleten i rock i punk i folk i ethno i world music, a zanimljivo je da na svakom njihovom nastupu na bini uvijek moraju kao tradicionalni lajt-motiv biti prisutne obilje kolicina gemista ili pive koje im donose njihovi fanovi ili ljudi zaduzeni za organizaciju. Izdvajati nekoga od ove fantasticne sestorke nije potrebno jer oni nemaju frontmena, stovise, svi su odlicni glazbenici (Igor, violina i gajde je profesionalni akademski muzicar), svi odlicno pjevaju i strasni su zabavljaci pa cak ako ne razumijete niti slova od kajkavice kojom se koriste u svojim tekstovima. Jednostavno, direktno, fantasticno, fenomenalno!!!

E, sad, tko je poslije njih izasao na pozornicu, da budem iskren, nemam pojma. Nakon Cinkuąa sam se motao po backstageu, pomagao oko tehnike nekih bendova, susretao razne i zanimljive osobe (Zika iz Overflowa, Mirela iz Elementala, Edo Maajka, momci iz Debelog precjednika, Atheist Rapa...), tako da sam na moment uspio uhvatiti nabijeni ska-punk benda Justin's Johnson koji me nisu nimalo dojmili. Premda su Justin's Johnson mladi bend (cini mi se iz Splita), njihov glazbeni kreativni nivo jos uvijek zahtijeva daleko vise truda, rada, inspiracije i volje da bi bili nesto vise od najobicnijie retro skupine. Ocijena - neoriginalno unatoc silnoj zelji i zalaganju. Mislim da svi razumijete o cemu se radi - ska kojeg su jos prije skoro 30 godina svirali The Specials, Madnnes, Bad Manners, Selecter... pomijesan sa utjecajima novih retro skakavaca Rancid, Voodoo Glow Skulls i slicnih punk-h/c ska imena. Uz to jos pjevaju i na engleskom jeziku i tesko je za ocekivati da ce malena hrvatska rock scena uspjeti iznjedriti Justin's Johnson kao posebno vazan sastav (prisjetite se samo koliko je Kawasaki 3P-u trebalo dugo vremena da izadje iz okvira obicnog demo sastava).

Razgovarao sam s nekim interesantnim glazbenicima i u tom momentu me prenula nesnosljiva techno-drum'n'bass buka iz susjedne dvorane koja je bila sirom otvorenih vrata gdje se djipalo i tancalo u sklopu nekakvog techno-tuluma gdje je neki DJ vrtio nekakvu tanc-debil cagu za bombonjerose, snifere, ravere i stare LSD nostalgicare koji sada odrzavaju rejting s novim kemikalijama. Sve to skupa se pretvorilo u takvu sasavu buku gdje ste iz te dvorane culi nekakvo elektronsko nabijanje koje je kao vrela smola bila izmjesana sa zvukovima bendova koji su bili na pozornici Pauka i ja sam jednostavno oglusio jer nisam mogao razaznati niti zvuk benda na stageu, niti zvukove tog DJ-a, a jedva jedvice sam uspjevao razaznati i rijeci svojih sugovornika.

Negdje oko pola noci na scenu su izasli Kid Congo Powers & Pink Monkey Birds koji su odjeknuli kao veliko iznenadjenje, pogotovo za mene jer toga vikenda uslijed ogromne kolicine zbivanja u ZG-u (obilje koncerata u sklopu festivala "Nebo") nisam uspio niti pogledati na plakat ove Brucosijade da saznam popis izvodjaca i dogadjanja u Pauku i okolnim dvoranama. Kid Congo je stari freak koji je nekad jako, jako davno bio pridruzenim clanom Caveovih The Bad Seeds koncem osamdesetih, te je s njima ostvario i rad na albumu "Tender Prey" 1988. godine. Danas Kid izgleda jos uvijek odlicno, nije nakupio niti gram sala i stovise, doima mi se mladje i mrsavije nego li pred dvadesetak godina. Brcici, bradica i frizura mu je potpuno ista kao i glazba na kojoj se uopce ne osijeti nikakav protok vremena. Njegov stil i stil njegovog prateceg sastava Pink Monkey Birds najbliľi je posljednjem Caveovom albumu "Abbatoir Blues" (2004.) u onim zescim trenucima. Radi se o odlicnom i modernom rocku nabijenim snaznim utjecajima bluesa, post-punk zvuka i starog new wavea u novom ruhu, ali mi se nekako cinilo da njihov nastup mladi studenti nisu najbolje i najsrdacnije prihvatili jer je velika vecina s nestrpljenjem cekala punk-h/c imena - Debeli precjednik i Atheist Rap.

Koliko sam bio iznenadjen i odusevljen s Kid Congom svjedoci i cinjenica da me njegov manager pozvao u njihov backstage, dozvolio da ga fotografiram i popricam ponesto s njime, tako da sam preskocio nastup Debelog precjednika koje sam do sada gledao nekoliko puta po razlicitim festivalima. Kid Congo se vrlo dobro prisjeca vremena provedenog s Bad Seeds, no ipak mu je krivo sto ga mediji najvise pamte po radu s Caveom, dok je njegov solo rad gotovo ostao u margini glazbenog rock cirkusa. Premda je objavio nisku sjajnih albuma nakon prekida suradnje s Caveom, Kid Congo se nikako nije uspio vinuti u sjajno zvijezdano nebo alternativnog rocka, vec je ostao camiti u debelom mraku undergrounda, pa nikako ne treba cuditi sto je ovaj njegov nastup pred ne odvise zainteresiranim brucosima ispao tek kao sporadican rock koncert. Samo mi nije jasno zasto je organizator njegov nastup utrpao na ovu brucosijadu... a ne recimo u KSET gdje bi imao sasvim pristojnu reputaciju uz cjelovecernji dvosatni koncert.

I dok se u backstageu muvalo najmanje stotinjak ljudi, za nevjerovati je da su glazbenici potocili koliko sam uspio primjetiti najmanje 5-6 bacvi pive (besplatne naravno) koje su tocila dva djeteta – jedan deckic od 5-6 godina i jedna mala djevojcica od 4 ili 5 godina!!!

Takvu opcu veselicu i pijanku nastavili su Atheist Rap koji su prosarali svojim repertoarom od poznatih kompozicija sa albuma "II liga zapad", "J.e.b.a.nj.e.", "Maori i crni Gonzales" i "Precednici precedniątva precednika". Stilski ujednaceni u okvirima punk-h/c scene ovi Novosadjani s pravom nose titulu najpopularnijeg srpskog punk sastava koji i na ovim prostorima ima poprilican broj obozavatelja dokazujuci da za pravi i smisleni punk nabijen ogromnom kolicinom zdravog humora nije nikad kasno. Naravno, i njihov set nije bio duzi od sezdesetak minuta, tako da je nakon petnaestak minuta pauze izasla glavna zvijezda veceri - Edo Maajka. Priznajem da me zbunio njegov pristup u garderobi kada je uletio u prostorije backstagea gdje su bili Cinkuąi pri cemu smo se nas dvoje rukovali, a on je onako, cisto iz zajebancije poljubio mi ruke. Nesto kasnije sam ga sreo pored toaleta, bio je posve miran, sjedio je na stolici i rekao: "Nemoj me nista pitati, pijan sam, neznam nista...". No, kada je izasao na stage, dileme nije bilo. Edo je u odlicnoj snazi, savrsenoj formi i zaista je velika zvijezda jer je sva publika pohrlila iz obliznjih prostora ostavljajuci techno party i neke rock tonove koji su se culi povremeno iz nekih drugih florova. Nastala je ogromna guzva i bilo je nemoguce probiti se do sanka ili toaleta, pa sam cijeli koncert odgledao sa stagea udaljen svega metar-dva od Ede. Njegova prateca ekipa je besprijekorno uigrana i s lakoćom prebira po play listi izvodeci ultimativne hitove "Dragi moj Vlado", "No sikiriki", "Prikaze", "Saletova osveta" itd. U publici je delirij, ruke u zraku, usijana atmosfera, pretjerana guzva i manjak svjezeg kisika, ali nista to nije smetalo da se stvori paklena vrelina i fantastican koncertni ugodjaj. Sve se skoncalo negdje oko 3 sata izjutra i sto je interesantno, nisam primjetio niti jednu ekscesnu situaciju, ali sam zato negdje uspio propustiti nastup Leut Magnetika za kojeg pojma nemam kada su bili na stageu. Neka mi oproste na ovom nenamjernom lapsusu.

Na kraju, ako niste bili te subote u Pauku, uskoro (vec ove subote 3. prosinca 2005.) slijede brucosijade ponovo u Pauku sa Hladnim pivom, Zadrugom, Let 3..., te (za dva tjedna u subotu 10.12.2005.) brucosijada Kluba studenata Istre sa KUD Idijotima, Francijem Blaskovicem, Dogmom i Bilk u Boogaloo Clubu. Dobar provod!